Nedavno smo čuli jednu pomalo nespretnu, ali jako simpatičnu izjavu u jutarnjem programu jedne crnogorske televizije: „Djeco, nemojte bacati kamenčiće u more, jer se vodostaj već godinama diže – ako već nešto treba da radimo, to je da izbacujemo iz mora, a ne da dodajemo.“ I dok se društvene mreže s pravom zabavljaju ovom logikom i raspravljaju da li je izjava ozbiljna ili ne, mi smo odlučili da iskoristimo trenutak za nešto drugo – da se pozabavimo stvarnim razlozima zbog kojih nivo mora zaista raste. A porast nivoa mora, uzrokovan klimatskim promjenama, jedna je od onih pojava koja više nije samo “negdje tamo”, već se tiče i našeg mora, naše obale i naših gradova. Globalni nivo mora neprestano raste tokom posljednjeg vijeka, što naučna zajednica nedvosmisleno pripisuje zagrijavanju klime usljed djelovanja čovjeka. Od kraja 19. i početka 20. vijeka do danas, globalni srednji nivo mora porastao je za približno 20–21 cm. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) ističe da je 2023. godine globalni nivo mora dostigao rekordnu visinu u satelitskoj evidenciji. Takođe, WMO upozorava da se brzina rasta povećava – u protekloj deceniji bila je preko dva puta veća nego devedesetih.

Glavni uzroci porasta nivoa mora su dobro poznati. NASA naglašava da globalno zagrijavanje dovodi do termalnog širenja morske vode (okeani se šire kako se zagrijavaju) i do dodavanja velike količine vode otapanjem ledenih pokrivača i glečera. Drugim riječima, ljudski inducirano zagrijavanje planete povećava zapreminu okeana i istovremeno topi led na kopnu, što zajedno podiže nivo mora. Ovi procesi su već izazvali mjerljiv porast – procjene Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) pokazuju da je globalni srednji nivo mora porastao za 0,20 m u periodu 1901–2018, uz jasno ubrzanje rasta tokom kasnog 20. i početkom 21. vijeka (sa prosječnih ~1,3 mm/god početkom 20. vijeka na ~3,7 mm/god u posljednjim decenijama). IPCC sa vrlo visokim stepenom pouzdanosti zaključuje da je ljudski uticaj glavni pokretač ovog ubrzanog rasta nivoa mora još od 1970-ih. 

Posljedice podizanja nivoa mora već su vidljive širom svijeta – od sve češćih obalnih poplava tokom visokih plima, do progresivnog gubitka obalnih zemljišta usljed erozije. Primjeri poput potopljenih ostrvskih nacija i ugroženih priobalnih gradova svjedoče o ozbiljnosti problema. Stručnjaci naglašavaju da su trenutne stope rasta mora najbrže u posljednjih 2.500 godina ili više i da će se porast nastaviti stotinama, pa i hiljadama godina zbog inercije klimatskog sistema. Drugim riječima, i kada bismo sada zaustavili sve emisije gasova staklene bašte, nivo mora bi nastavio da raste znatno iznad današnjih nivoa, što predstavlja dugoročnu prijetnju globalnim obalnim zajednicama. 

Projekcije budućeg porasta nivoa mora – globalni scenariji 

Međunarodne naučne institucije poput IPCC, NASA i WMO izradile su detaljne projekcije budućeg porasta nivoa mora za razne scenarije emisija gasova staklene bašte. Te projekcije se razlikuju zavisno od toga koliko će čovječanstvo uspjeti ograničiti globalno zagrijavanje u narednim decenijama. Prema IPCC AR6 (Šestom izvještaju IPCC-a, 2021.), do kraja 21. vijeka (period do 2100. godine) globalni nivo mora će porasti dodatnih ~0,3 do 1,0 metar u odnosu na prosjek 1995–2014, u zavisnosti od scenarija. U optimističnom scenariju vrlo niskih emisija (ispunjenje cilja 1.5°C, SSP1-1.9), očekuje se povećanje od otprilike 0,28–0,55 m do 2100. Nasuprot tome, u scenariju veoma visokih emisija (SSP5-8.5, bez efikasnih mjera mitigacije) globalni nivo mora bi do 2100. mogao porasti za oko 0,63–1,02 m. Važno je napomenuti da su ove vrijednosti date sa srednjim nivoom povjerenja (otprilike 66% vjerovatnoće da će porast biti unutar tih intervala).  

Globalni i regionalni (Jadran, Crna Gora) porast nivoa mora – istorijski trendovi i projekcije 

Međutim, naučnici upozoravaju i na scenarije niske vjerovatnoće, ali visokog uticaja. Zbog mogućeg ubrzanog gubitka leda sa Grenlanda i Antarktika, IPCC je u AR6 uveo i tzv. visokorizični scenario u kojem do kraja vijeka nivo mora može dostići i blizu 2 metra porasta u odnosu na današnji nivo, ako bi došlo do raspada velikih dijelova ledenih pokrivača. Takav ekstremni scenario ima malu vjerovatnoću, ali ga nije moguće isključiti ukoliko emisije nastave nekontrolisano da rastu. Dugoročno gledano, preko narednih nekoliko vjekova, akumulirani porast nivoa mora mogao bi se mjeriti u više metara – IPCC projekcije sugerišu oko 2–3 m za ~200 godina čak i uz ograničeno zagrijavanje od 1,5–2°C, a u slučaju viših temperatura i mnogo više (npr. ~5 m do 2150. u najgorem slučaju). Ovo naglašava da današnje odluke o emisijama imaju višestoljetne posljedice po obalne sisteme. 

Dakle, globalna naučna saznanja nedvosmisleno ukazuju da je porast nivoa mora nezaustavljiva realnost u narednim decenijama. Precizna brzina i visina porasta zavisiće od količine budućeg zagrijavanja: ambiciozna klimatska akcija može ograničiti porast na nekoliko desetina centimetara, dok bi nastavak trenutnih trendova emisija mogao dovesti do metarskog porasta do 2100. i katastrofalnog uticaja na niska priobalja. 

Ako se nivo mora već podiže, pitanje koje prirodno slijedi jeste – koliko je visoko spremno da dođe? Globalne projekcije nude jasne putokaze, ali istinska težina tog porasta ogleda se tek kada pogled spustimo na vlastitu obalu. Jer ono što je za nekog decimalni rast u grafikonu IPCC-a, za drugog može značiti gubitak plaže, salinizaciju bunara, ili redovno plavljenje šetališta. Klimatske promjene, kao i njihova posljedica u vidu porasta nivoa mora, više nisu apstraktna prijetnja iz naučnih studija. One su ovdje – rastu s talasima, dolaze s jugom i ulaze u svakodnevicu. 

U drugom dijelu ove analize, spuštamo se na jug – tačnije, na crnogorsku obalu. Pogledaćemo koliko se Jadran već podigao, šta nas tek čeka, koje su zone najugroženije i da li imamo plan kako da se zaštitimo. Jer more neće čekati da budemo spremni. A hoćemo li to zaista i biti – tek treba da vidimo.