U objavi (arhivirano) stranice „Živčana Žirafa“ na Facebooku, uz izrugivanje i teorije zavjere, tvrdi se i da „više CO₂ znači više života“, te da je rast koncentracije ovog gasa posljedica, a ne uzrok porasta temperature.
Što se nalazi u atmosferi?
Po volumenu, suhi zrak u Zemljinoj atmosferi je otprilike:
78,08 % dušika
20,95 % kisika
0,93 % argona
Preostali postotak čini mješavina plinova u tragovima, uključujući ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid i ozon.
Pokušavaju nas zatvoriti, promijeniti prehrambene navike, spriječiti nas da putujemo, pobiti krave jer prde, preći na neučinkovite oblike energije, sve u ime 0,04% ugljikovog dioksida u atmosferi, koji je usput rečeno glavni gradivni element života na ovom planetu. Što više CO2 to bolje, a ne obrnuto.
Uglavnom, svi grafovi sa povijesnim podacima koji postoje jasno ukazuju da razina CO2 prati globalnu temperaturu, a ne obrnuto. Kako varira globalna temperatura tako varira razina CO2, u kašnjenju od 500 do 800 GODINA!
Brojke preuzete od NASA-e (Not A Space Agency)
Sve ove tvrdnje su naučno netačne i predstavljaju klasičan primjer klimatskog denializma.
Šta kažu brojke – i zašto su pogrešno interpretirane
Tačno je da CO₂ čini otprilike 0,042% atmosfere (arhivirano), odnosno oko 420 čestica na milion (ppm). Međutim, kao što za USA Today (arhivirano) ističe klimatolog dr Majkl Man (arhivirano) sa Univerziteta u Pensilvaniji, „i mala količina veoma potentne supstance, kakav je CO₂, može imati ogroman uticaj“. Atmosferski gasovi ne djeluju prema svojoj zapremini, već prema fizičkim svojstvima – a CO₂ je jedan od najefikasnijih stakleničkih gasova, koji apsorbuje infracrveno zračenje i tako zadržava toplotu u Zemljinoj atmosferi.
Da bismo razumjeli koliko je porast značajan, dovoljno je reći da je koncentracija CO₂ danas 50% veća nego prije industrijske revolucije, kada je iznosila oko 280 ppm. Ta promjena, koja se desila u manje od dva vijeka, dovela je do prosječnog globalnog zagrijavanja od skoro 1,2 °C (arhivirano), što je rezultiralo:
- drastičnim topljenjem glečera i ledenih pokrivača,
- porastom nivoa mora,
- sve češćim i intenzivnijim ekstremnim vremenskim događajima (poplave, suše, toplotni talasi).
Zabluda: „Više CO₂ znači više života“
Ova tvrdnja koristi osnovnu činjenicu – da biljke koriste CO₂ za fotosintezu – i izvlači je iz konteksta. Iako je CO₂ „gradivni element“ biljaka, njegov višak ne znači nužno bolji rast. Prekomjeran CO₂ može poremetiti balans hranljivih materija u biljkama (arhivirano), smanjiti nivo proteina u žitaricama i dovesti do negativnih efekata na prehrambeni lanac, naročito u uslovima povišene temperature i smanjenih padavina.
Kako navodi Američka agencija za okeane i atmosferu (NOAA) (arhivirano), moderni porast CO₂ ne dolazi iz prirodnih izvora, već sagorijevanjem fosilnih goriva, što se može dokazati putem izotopskog otiska (karbonski izotopi iz uglja, nafte i gasa razlikuju se od onih iz prirodnih izvora).
„Znamo iz višestrukih linija dokaza da su emisije izazvane ljudskom aktivnošću glavni uzrok savremenih klimatskih promjena“, izjavio je NASA-in klimatolog dr Džoš Vilis (arhivirano).
Laganje brojkama: CO₂ ne „prati temperaturu“ već je danas njen uzrok
Tvrdnja da CO₂ „prati“ temperaturu s kašnjenjem od 500 do 800 godina temelji se na pogrešnom tumačenju paleoklimatskih podataka. Istina je da su u prošlosti, u periodima poput posljednjeg ledenog doba, promjene u Zemljinoj orbiti inicijalno uzrokovale zagrijavanje, a zatim su okeani oslobađali CO₂, što je dodatno pojačavalo efekat (tzv. feedback loop).
Međutim, danas je situacija obrnuta: čovjek svojim aktivnostima povećava koncentraciju CO₂, što uzrokuje porast temperature – a ne obrnuto.
„Zagrijavanje koje danas bilježimo u potpunosti odgovara onome što nauka predviđa na osnovu količine ugljen-dioksida koju smo emitovali. Ne samo da se temperatura povećava u skladu s tim, već i porast nivoa mora precizno prati istu dinamiku rasta CO₂ u atmosferi“, naglašava dr Vilis.
Za kraj, važno je demistifikovati i sam argument da je 0,04% „premalo da bi bilo opasno“. Ova logika je, kako kaže profesorica Kristi Bering sa Berkli univerziteta, „potpuno besmislena“.
„I mala koncentracija alkohola u krvi – 0,08% – može značiti da ste nesposobni za vožnju. Tako i male koncentracije supstanci u atmosferi, poput CO₂, mogu imati ogroman uticaj na cijelu planetu“, zaključuje profesorica Bering.
Nauka je jasna – CO₂ jeste mali po količini, ali ogroman po uticaju
Tvrdnje poput ove sa stranice „Živčana Žirafa“ predstavljaju ko zna koje po redu pogrešno tumačenje naučnih činjenica u cilju stvaranja zabune i sumnje u naučni konsenzus. Poricanje uloge CO₂ u klimatskim promjenama, bilo kroz iskrivljavanje brojki ili putem sarkastičnih komentara o „kravama koje prde“, ne samo da je netačno, već i opasno – jer umanjuje osjećaj hitnosti za rješavanje jedne od najvećih prijetnji našoj planeti.
Naučni konsenzus, uključujući podatke NASA-e, NOAA-e, IPCC-a i hiljada istraživača širom svijeta, potvrđuje da upravo porast CO₂, izazvan ljudskom aktivnošću, stoji u osnovi savremenih klimatskih promjena.
Ova objava će dobiti ocjene – teorija zavjere i pseudonauka.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
Ocjenu “Pseudonauka” dobija medijski izvještaj koji pokušava da određena mišljenja, stavove, vrijednosti ili nalaze dobijene nenaučnim metodom, predstavi kao naučna otkrića ili činjenice. U ovakvim izvještajima često se pogrešno ili manipulativno interpretiraju postojeća naučna istraživanja, ili se poziva na istraživanja koja nisu u skladu sa naučnom provjerom i utvrđivanjem činjenica.