Navikli smo na političare koji tvituju brže nego što razmišljaju i daju sebi ulogu forenzičara, vještaka, psihologa i patologa i svoje mjesto na javnoj sceni traže izazivanjem panike, ali ako njih već niko ne poziva na odgovornost, medije koji ne postupaju profesionalno u momentima kada osoba ulijeće automobilom u pješake bi stvarno neko morao, bili oni u privatnom ili vlasništvu nas građana.
Na primjer, ispostava tabloida Alo u momentima kada se ne zna zbog čega je neko uletio u automobilom u ljude nalazi za shodno da, i pored toga što je policija saopštila da nema obrisa planiranog akta nasilja, „objavi da istražni organi ne isključuju mogućnost da je djelo izvršeno iz nacionalne ili vjerske mržnje, što bi kvalifikovalo napad kao krivično djelo sa otežavajućim okolnostima“, što niko od istražnih organa nije rekao.
Opet, iako je policija rekla da nema obrisa planiranog akta nasilja, pa čak i zamolila građane da ne pišu, prosto rečeno, koješta, po društvenim mrežama, trebalo bi neko da to kaže i medijima, jer budite sigurni da ćete narednih dana čitati tumačenja i mišljenja događaja za čije tumačenje su nadležni policija, tužilaštvo i sud. Nikako nisu nadležni Fejsbuk stručnjaci, portali koji su fabrike dezinformacija, a ni politički postavljeni novinari/direktori koje plaćamo svi mi, a koji proglase sebe stručnjacima za nacionalnu bezbjednost i pišu kako znaju da je u pitanju terorizam kao da su lično lovili Osamu Bin Ladena, pa onda prikrivaju dizanje panike brisanjem ili promjenom Fejsbuk statusa. Prelazak iz novinarske u direktorsku stolicu ne garantuje ubrzani kurs znanja o terorizmu, ali bi trebalo garantuje da se za svaku riječ mora snositi odgovornost, pa makar ona i bila izbrisana, a naročito kada ta riječ može imati ozbiljne posljedice.
Jedno je dezinformisati o politici, sasvim drugo puštati lažne vijesti, pa i po društvenim mrežama, o događaju koji je mogao odnijeti mnogo života, naročito ako znamo da dizanje panike i od onih koji apsolutno ništa ne znaju može imati ozbiljne posljedice.
Tumačenja masovnih ubistava na Cetinju kroz nacionalno religijske okvire i izmišljanje suludih teorija zavjere, tvrdnje da se pucalo na policiju tokom ustoličenja mitropolita SPC, situacija u kojoj se ulijetanje automobilom u masu, na prvu, tumači kao terorizam su stvari koje nestabilno društvo mogu gurnuti u događaje koje ne želimo da vidimo, to moraju znati svi koji sebe nazivaju novinarima, pa bili plaćeni od tabloida iz susjedstva ili iz džepova građana Podgorice.