Lažna vijest

SZO neće i ne može državama nametnuti zaključavanja

Krajem juna države članice Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) usvojile su Sporazum o pandemiji, istorijski međunarodni dokument čiji je cilj jačanje globalne pripreme i odgovora na buduće pandemije.

logo-szo-lazna-vijest

Foto: Shutterstock

Ovaj dokument su pratile najrazličitije dezinformacije u pripremnoj fazi, koje su, nakon njegovog usvajanja, aktualizovane.  (1, 2) (arhivirano) 

“Britanski” premijer je potpisao ugovor kojim Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji daje vlast da “preporuča” lockdown-e. Sljedeći na redu za potpisivanje su ostale “slobodne i suverene ” krumpir države. U isto vrijeme se u Londonu 07.07.2025 održala tamo neka nebitna vježba pandemije”, piše u objavama. 

Na zvaničnom sajtu SZO-a opisana je svrha dokumenta (arhivirano):

„Sporazum jača globalnu saradnju kako bi se obezbijedio snažniji i pravedniji odgovor na buduće pandemije.“ 

Međutim, ovim sporazumom SZO ne dobija “moć”, odnosno ovlašćenje da državama nameće bilo kakve mjere poput zaključavanja, zatvaranja škola ili obavezne vakcinacije. 

Zapravo, nigdje u tekstu Sporazuma (arhivirano) se ne pominje mogućnost da SZO preporuči, niti nametne “lockdown”, odnosno mjere zatvaranja. Naprotiv. 

“Ništa u Sporazumu o pandemiji SZO-a ne smije se tumačiti kao davanje ovlaštenja Sekretarijatu Svjetske zdravstvene organizacije, uključujući generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije, da upravlja, naređuje, mijenja ili na bilo koji drugi način propisuje nacionalne i/ili domaće zakone ili politike bilo koje ugovorne strane, niti da nalaže ili na drugi način nameće bilo kakve zahtjeve da strane preduzmu određene radnje, poput zabrane ili prihvatanja putnika, uvođenja obavezne vakcinacije, terapijskih ili dijagnostičkih mjera, ili sprovođenja zaključavanja (lockdowna)”, piše u tekstu Sporazuma. 

Dakle, mjere javnog zdravlja i dalje su isključivo u nadležnosti svake države članice. 

Dalje, na sajtu SZO-a se navodi da:  

„Sporazum o pandemiji utrđuje principe, pristupe i alate za bolju međunarodnu koordinaciju u različitim oblastima, kako bi se ojačala globalna zdravstvena struktura za sprječavanje pandemija, pripravnost i odgovor – što uključuje pravičan i blagovremen pristup vakcinama, terapijama i dijagnostici“. 

Kao što smo i ranije ukazali, države potpisnice Sporazuma zadržavaju svoj suverenitet u rješavanju pitanja javnog zdravlja unutar svojih granica. 

Portparol SZO je, u izjavi za Guardian, potvrdio (arhivirano) da ovaj dokument neće, niti može, obezbijediti toj organizaciji ovlašćenja da nameće zatvaranje gradova i država ili obaveze koje se odnose na imunizaciju. 

„Takve tvrdnje su lažne i ništa slično nikada nije traženo niti predloženo“, izjavio je portparol SZO-a prošle godine. 

Ministar zdravlja i sekundarne njege Velike Britanije, Andrew Stephenson takođe je prošle godine, odgovarajući na pitanja poslanika, izjavio (arhivirano) da ni pod kojim okolnostima neće dozvoliti SZO da ima ovlašćenje da naređuje zatvaranja.  

“To bi bilo nezamislivo i to nikada nije bilo predloženo“, kazao je Stephenson. 

Sličnim tvrdnjama su se bavile i kolege iz Faktografa. 

Zbog činjenice da je tvrdnja o ovlašćenjima SZO-a da, na osnovu Sporazuma o pandemiji, preporuči ili nametne “lockdown” u državama potpisnicama tog dokumenta netačna, objave ocjenjujemo ocjenom lažna vijest i teorija zavjere. 

Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.