Tako se nedavno na društvenim mrežama pojavila tvrdnja da je Google prekrio Sjeverni pol kako bi sakrio činjenicu da se ledeni pokrivač zapravo povećava.
Autor objave (arhivirano), oslanjajući se na dvije grafike – jednu sa oznakama „Ice Gain/Loss“ (povećanje/smanjenje ledene mase) i drugu o masenom bilansu Grenlanda – zaključuje da je sve ono što znamo o klimatskim promjenama „prevara“.
Ali upravo te slike, kada se pravilno tumače, govore sasvim suprotno.
Zašto je Sjeverni pol ‘rupa’ na Google Earth-u?
Rupa na vrhu Google Earth globusa nije nikakav dokaz zavjere, već tehničko ograničenje. Naime, sateliti u polarnoj orbiti ne pokrivaju vertikalno sam geografski pol, pa tako nema kontinuiranih snimaka iznad 85° geografske širine. Google to ne „skriva“ – naprotiv, o tome otvoreno pišu (arhivirano) i korisnici i sama platforma.
NASA takođe objašnjava (arhivirano) da su vizuelni satelitski podaci ograničeni nad polovima upravo zbog geometrije orbita. To je tehnički problem, ne politički.
Kada zelena boja ne znači više leda
Na slici kojom autor pokušava dokazati „rast leda“ zapravo je prikazana razlika u poziciji ruba arktičkog morskog leda između 26. avgusta 2012. i 26. avgusta 2025. godine.
Zelenom bojom označena su mjesta gdje je led u 2025. bio nešto rašireniji nego 2012, dok crvena pokazuje gdje se povukao. Međutim, ova mapa ne prikazuje ukupnu površinu ili zapreminu leda, već lokalne pomake na njegovoj ivici, što je potpuno normalna sezonska varijacija.
Upravo zato National Snow and Ice Data Center (NSIDC), (američka istraživačka institucija koja prikuplja, analizira i objavljuje satelitske i terenske podatke o snijegu, ledu, glečerima i permafrostu) i objavljuje ovakve mape – kao alat za praćenje kratkoročnih promjena, a ne kao dokaz dugoročnih trendova. A ti dugoročni trendovi jasno pokazuju suprotno: 2023. i 2024. (arhivirano) godina bile su među onima s najmanjim površinama ljetnjeg arktičkog leda otkako postoje satelitska mjerenja.
Osim toga, septembar je mjesec minimuma leda, a podaci pokazuju (arhivirano) da je u posljednjih 45 godina došlo do više od 40% smanjenja površine arktičkog ljetnjeg leda.
Zimski prirast ne briše ljetnje topljenje“
Drugi grafikon koji korisnik objavljuje prikazuje tzv. Surface Mass Balance (SMB) Grenlanda – to je mjera prirasta i gubitka snijega i leda na površini, ali NE uključuje gubitke ledenog pokrivača kroz topljenje na rubovima i ispod ledenika, što je ključno.
Iako Grenland svakog proljeća i zime akumulira snijeg (što se vidi kao porast na grafiku), tokom ljeta gubi daleko više mase nego što dobije. Ukupno gledano, masa Grenlandskog ledenog pokrivača konstantno opada. (arhivirano)
Tumačenje bez konteksta vodi u zabludu
Ono što je u ovoj objavi predstavljeno kao otkrovenje „istine o ledu“ zapravo je primjer loše interpretacije podataka i vizuelnog materijala iz konteksta. Karte i grafikoni koje koristi autor su stvarni – ali njihova funkcija nije potvrda rasta leda, već alat za praćenje lokalnih promjena i sezonskih varijacija u okviru jasnog i potvrđenog trenda globalnog zagrijavanja.
I ne, Google ne krije Sjeverni pol – jednostavno ga ne može prikazati precizno, iz tehničkih razloga.
Konstantno svjedočimo zloupotrebi naučnih podataka za podršku pogrešnim narativima, te je stoga ključno razlikovati informaciju od interpretacije. I zato ne treba „istraživati“ po slikama bez razumijevanja onoga što prikazuju – nego se obratiti struci, nauci i kredibilnim izvorima.
Ova objava dobija ocjene – manipulisanje činjenicama i teorija zavjere.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.