Ta informacija brzo je došla do našeg govornog područja i u jednoj objavi printskrin-ovan je naslov BBC-ja, koji glasi: Krađe bicikala na stanicama „dekriminalizovane“. Naglasak je na znacima navoda kod riječi “dekriminalizovane”, ali ipak post prate navodi: (arhivirano: ovdje)
Usput, u Keirovoj Britaniji neke stvari su sve normalnije i normalnije iako su po prirodi nenormalne (ne, ne govorim o masovnim silovanjima britanskih djevojčica od strane imigrantskih bandi i ukorijenjenoj pedofiliji) poput činjenice da je krađa bicikala više nije kriminalno nedjelo i nitko za to neće završiti u zatvoru.
Nije tačno da krađa bicikla u Velikoj Britaniji više nije krivično djelo.
Vijest se zapravo odnosi na saopštenje British transport police (BTP), policijskog odjeljenja koje patrolira željeznicama, da neće istraživati krađe bicikala van stanica, ako su ona ostavljena duže od dva sata. Stoga i naslov BBC-ja, koji je intervjuisao čovjeka kome je jedan bicikl ukraden, a drugi zamalo i koji je poručio da ovo zapravo znači da se efektivno – krađa dekriminalizuje. (arhivirano: ovdje)
Bicikla i brojevi
Iz BTP-a je saopšteno da neće istraživati krađe bicikala koji su parkirani ispred stanica duže od dva sata, ako je bicikl vrijedan manje od 200 funti, kao ni džeparenje u vozovima, ako osobe ne budu znale broj vagona u kojima se krađa dogodila itd. Portparol te organizacije poručuje:
„Naše iskustvo nam u ranoj fazi govori da postoje neki zločini koji vjerovatno nikada neće biti riješeni – kao što su oni bez jasne procjene vremena ili mjesta incidenta ili ako nema video nadzora ili svjedoka.
„Što više vremena naši službenici provode pregledajući snimke sa video nadzora za ove prekršaje, to manje vremena imaju na raspolaganju za patroliranje željezničkim stanicama i vozovima, istraživanje zločina koji uzrokuju najveću štetu i obezbjeđivanje vidljivog prisustva širom mreže.
Nastavićemo da primjenjujemo test srazmjernosti prilikom određivanja istrage – razmatrajući faktore kao što su vremenski rokovi, svjedoci, dostupnost video nadzora, uticaj na žrtvu ili da li postoji realna mogućnost uspješnog ishoda.
„Svaki prekršaj koji se ne istražuje i dalje će nam pružiti vrijedne obavještajne podatke, koji se koriste za usmjeravanje naših patrola i operacija.“
Podaci pokazuju da se samo u Engleskoj i Velsu godišnje ukrade više od 200 hiljada bicikala a da u Londonu, na primjer, svega 0.6 odsto krađa rezultira optužbom, krivičnim gonjenjem ili upozorenjem. To govori da se krađe bicikala, nažalost, obično završe nepovratnom štetom po vlasnike, odnosno nepronalaženjem vinovnika. Razlozi za to su brojni. Glavni od njih može se tražiti u činjenici da većina njih nije registrovana. Odnosno, kako pokazuju neke statistike, u Velikoj Britaniji se svake godine proda između dva i tri miliona bicikala, od čega dvije trećine nijesu registrovane. To znači da je teško da bi se u slučaju krađe ona mogla vratiti pravim vlasnicima.
Kazne za krađu u Velikoj Britaniji variraju u odnosu na težinu djela, ali svakako su na snazi, u šta spada i krađa bicikla.
Poenta BBC-jeve, pogrešno prenešene priče, je da su biciklisti nezadovoljni novim potezom policije, dok je iz policije procijenjeno da ne žele da troše vrijeme na slučajeve koji su unaprijed osuđeni da ostanu neriješeni. Kako kaže pjesma – tužno, ali istinito.
Zbog svega navedenog, sporna objava dobija ocjenu – manipulisanje činjenicama.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.