Među posljednjim takvim objavama je i tvrdnja da iza ugovora koji su potpisali SEF i UN navodno stoji strateško partnerstvo za transhumanističku agendu 2030. (1, 2, 3, 4) (arhivirano 1, 2, 3, 4)
“Transhumanizam – Potpisan ugovor između WEF-a i UN-a zvanično: WEF i UN potpisali strateško partnerstvo za transhumanističku agendu 2030!”.
Stvarna istina o udruživanju UN-a i SEF-a je “malo” drugačija u odnosu na to kako se predstavlja u objavama.
Prije svega, “ugovor” koji pominju korisnici Fejsbuka u označenim objavama je Strateški okvir partnerstva koji je potpisan (arhivirano) još 2019. godine, a motiv saradnje nije sprovođenje transumanizma u djelo, već promocija ciljeva održivog razvoja definisanih u okviru Agende 2030 (arhivirano), zvaničnom razvojnom dokumentu UN-a do 2030. godine.
Ovaj dokument, koji inače nije pravno obavezujući, čini 17 ciljeva održivog razvoja. Ti ciljevi su usmjereni na rješavanje globalnih izazova poput iskorjenjivanja siromaštva i gladi, smanjenja nejednakosti, zaštite životne sredine, unaprjeđenja javnog zdravlja, obrazovanja i mira do 2030. godine.
Agenda 2030 nema nikakve veze sa transhumanizmom, u dokumentu se ne spominjje transhumanizam, odnosno ideja o radikalnom unaprjeđenju čovjeka tehnologijom, spajanje čovjeka i mašine, čipovanje itd.
Tanshumanizam ili transhumanistička agenda se ne pominje ni u jednom zvaničnom dokumentu ove dvije organizacije (arhivirano ovdje i ovdje), niti u saopštenju (arhivirano) o partnerstvu UN-a i SEF-a.
Spominjanjem UN-a, SEF a i transhumanizma dezinformatori žele da stvore impresiju da postoji tajni globalni plan za „kontrolu čovjeka”.
Zbog činjenice da su UN i SEF potpisali okvir saradnje za implementaciju Agenda 2030, koja je fokusirana na održivi razvoj, a ne na transhumanizam, objavama dajemo ocjenu teorija zavjere.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.