Društvenim mrežama u proteklih par mjeseci kruži tvrdnja (arhivirano) da je “Antarktik bogatiji za 108 milijardi tona leda”, uz zaključak da to “ruši narativ o globalnom otopljavanju i demaskira zelenu agendu kao mehanizam za uvođenje poreza i oduzimanje sloboda”.  

Naučnici šokirani jer je Antarktik bogatiji za 108 milijardi tona novog leda. 
Klimatske promjene su izmišljotina, globalno otopljavanje ne postoji, zelena agenda je samo metod da uvedu nove poreze i nastave sa ukidanjem ljudskih prava I sloboda. 

Iako senzacionalna, ova tvrdnja je pogrešna, a njen zaključak u potpunosti neutemeljen u nauci.  

Šta se zapravo dogodilo: naučni rad i pogrešna interpretacija 

Tvrdnja o “108 milijardi tona novog leda” se odnosi na podatke iz naučnog rada objavljenog 19. marta 2025. u časopisu Science China Earth Sciences (arhivirano), koji ukazuje da je u periodu od 2021. do 2023. godine na Antarktiku zaista zabilježen povećani pad snijega i time privremeno povećana masa leda. 

Međutim, autori rada nigdje ne tvrde da se trend gubitka leda preokrenuo, niti da je klimatsko zagrijavanje prestalo. Naprotiv, oni sami ukazuju da su padavine bile izuzetno obilne i van uobičajenih obrazaca. Dakle, govorimo o kratkoročnoj epizodi, a ne o dugoročnom trendu. 

Naučni konsenzus: Antarktik i dalje gubi led 

Kada se posmatra dugoročno, podaci iz više nezavisnih izvora (NASA, ESA (European Space Agency), GRACE sateliti) ukazuju da Antarktik gubi led već više od dvije decenije. Od 1992. do 2017. godine izgubljeno je preko 2.700 milijardi tona leda. Taj trend se nastavlja, posebno na obalama Zapadnog Antarktika gdje se glečeri tope odozdo zbog zagrijavanja okeana. 

Promjene mase leda na Antarktiku od 2002. do 2023. godine, na osnovu satelitskih podataka iz misija Gravity Recovery and Climate Experiment (GRACE) i GRACE-FO (GRACE Follow-On). Prosječan gubitak mase tokom tog perioda iznosio je 142 gigatone godišnje. Važno je napomenuti da je u pojedinim regionima (poput Zapadnog Antarktika) izgubljeno znatno više leda nego u drugim. 

Kako za Science Feedback objasnjava dr. Piter Nef (arhivirano) sa Univerziteta u Minesoti: 

„Ne, ovaj rad ne ukazuje na preokret dugoročnog trenda gubitka leda. Gubitak mase leda je rezultat složenih procesa: snijeg pada u unutrašnjosti, led se spušta ka obali i tamo se topi ili lomi u ledene sante koje završavaju u okeanu.” 

Kratkoročno povećanje mase (nažalost) ne znači kraj otopljavanja 

Paradoksalno, globalno zagrijavanje može povećati količinu snijega na Antarktiku jer toplija atmosfera sadrži više vlage. To znači više padavina, a time i povremeno povećanje mase leda. Ali to ne znači da se planeta hladi, već upravo suprotno. 

Kako objašnjava dr. Nef: 

“To je kao da novim slojem farbe prikrijete automobil kojem curi ulje. Može izgledati bolje, ali suštinski problemi ostaju.” 

Izvor: Copernicus Climate Change Service – Klimatski indikatori 

Kumulativna promjena mase antarktičkog ledenog pokrivača i njegova tri glavna regiona, kao i odgovarajući doprinos porastu nivoa mora (u milimetrima) od 1979. do 2023. godine. Napomena: led koji je dobijen u periodu od 2021. do 2023. godine je relativno mali u poređenju sa ukupnim gubicima leda u posljednjih nekoliko decenija. 

Dakle, povećana masa u jednom dijelu (npr. u Istočnom Antarktiku) ne kompenzuje ubrzan gubitak leda na zapadnim obalama i proces strukturalnog slabljenja velikih ledenih masa. 

Manipulativna logika: tri godine podataka vs. decenije mjerenja 

Globalno otopljavanje ne mjeri se jednim kontinentom niti jednim parametrom. Mjeri se: 

• prosječnom globalnom temperaturom 

• temperaturom okeana 

• nivoom mora 

• učestalošću ekstremnih vremenskih pojava 

• dugoročnim trendovima leda u Arktiku, Antarktiku i glečerima širom svijeta 

Ignorisanje svih tih indikatora i fokusiranje na tri godine padavina u jednom dijelu planete je kao da zaključujete da nemate temperaturu jer su vam trenutno hladna stopala. 

Zavjera o “zelenoj agendi”: klasična dezinformacija 

Završni dio objave koji tvrdi da su klimatske politike “oruđe za oduzimanje sloboda i uvođenje novih poreza” je klasičan primjer klimatskog populizma i teorije zavjere. 

U stvarnosti, mjere koje se sprovode (kao sto su ETS sistem u EU, porezi na CO2 (arhivirano) i ulaganja u obnovljive izvore) imaju cilj da: 

• usmjere ekonomiju ka održivosti 

• smanje zavisnost od fosilnih goriva 

• osiguraju dugoročnu sigurnost snabdijevanja i stabilnost klime 

Te mjere su rezultat decenijskih naučnih analiza i političkih dogovora na UN nivoima – ne nekakve tajne agende. 

Led nije dokaz, već pogrešna pretpostavka 

Objava sa Facebook-a ne samo da pogrešno interpretira naučne podatke, već ih koristi kao osnovu za širenje zavjerenickih narativa. 

Da rezimiramo: 

• Antarktik jeste zabilježio kratak period povećanih padavina, ali to ne znači da se otopljavanje zaustavilo. 

• Nauka vrlo jasno pokazuje da je dugoročni trend gubitak mase leda, posebno u Zapadnom Antarktiku. 

• Globalno zagrijavanje nije mit, vec najdokumentovaniji fenomen u modernoj nauci. 

Svaka tvrdnja koja pretenduje da obori decenijama građenu naučnu sliku o klimatskim promjenama mora proći sud vremena, podataka i logike. Jer klimatski sistem nije arena za ideološke bitke, niti ogledalo trenutnih raspoloženja na društvenim mrežama. On je složen, duboko povezan mehanizam koji reaguje na zakone fizike i naš uticaj na njih. U vremenu u kojem su manipulacije suptilnije, neophodno je da razlikujemo povremene anomalije od neporecivih trendova. Jer klimatske promjene nisu pitanje vjerovanja, već razumijevanja, a ono počinje tamo gdje prestane buka i počne činjenica. 

Ova objava dobija ocjene – manipulisanje činjenicama i teorija zavjere. 

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.