Raskrinkano

Evropski akt o slobodi medija ne služi za represiju “nepodobnih” novinara

Nove regulative Evropske unije (EU) često se u javnosti slobodno tumače, a nekada i netačno i u skladu sa uvjerenjima i stavovima onoga ko ih tumači.

foto: pixabay

 

Ni Evropski akt o slobodi medija (EMFA) koji je stupio na snagu prije više od godinu dana nije bio izuzetak.  

Portal Epoha (arhivirano) regulativu EU naziva “orvelovskom”, navodeći u tekstu da “omogućuje hapšenje novinara koji se ne slažu s politikama Brisela”.  

U tekstu se implicira da novinari koji imaju “nepovoljne stavove”, odnosno koji budu izvještavali “protiv narativa” recimo o klimatskim promjenama i katastrofama ili zdravstvenim krizama mogu biti “žrtva” ovog zakona. 

“Novi zakon dopušta uhićenje novinara ako je to u “javnom interesu”, što bi značilo da bi, na primjer, u sljedećoj “plandemiji” mogli biti uhićeni oni koji izvještavaju protiv narativa.

No, na primjer, netko tko ističe klimatske prijevare također može biti uhićen, s implikacijom da se takav novinar bori protiv agende koja ima za cilj “zaštititi” Europu od klimatske katastrofe. 

Sigurno ćete pronaći još jedan beskonačan popis informacija koje se prema novim bruxellesskim pravilima mogu smatrati prijetnjom “javnom interesu”. 

Trenutno neke zemlje već uhićuju novinare s “nepovoljnim” stavovima, ali sada je Bruxelles to službeno odobrio za države članice. 

Ovu tvrdnju su podijelili i korisnici društvenih mreža(arhivirano) 

Kako EMFA utiče na rad novinara? 

EMFA je formalno stupio na snagu 7. maja 2024, dok je njegova potpuna primjena u svim državama članicama EU počela u avgustu ove godine. 

Glavni cilj ovog zakona je da unaprijedi rad novinara i medija uopšte. Odnosno, da obezbijedi slobodu, nezavisnost i pluralizam medija u EU kroz zaštitu novinara i izvora, transparentnost vlasništva i finansiranja, te da spriječi politički i ekonomski pritisak na uređivačku autonomiju. 

Finalni tekst ovog Akta dostupan je na službenom portalu EU za pravo i zakonodavstvo (arhivirano). 

EMFA propisuje mjere zaštite (arhivirano) nezavisnosti urednika i političkog uplitanja u uredničke odluke te zabranjuje vladama da postavljaju špijunske softvere na telefone novinara.  

Konkretno, u članu koji su definisana prava novinara navedeno je: 

“Države članice obezbijediće da su novinarski izvori i povjerljive komunikacije djelotvorno zaštićeni. Države članice neće preduzimati nijednu od sljedećih mjera: 

(a) obavezivati pružaoce medijskih usluga ili njihovo uređivačko osoblje da otkriju informacije koje se odnose na ili koje mogu identifikovati novinarske izvore ili povjerljive komunikacije, ili obavezivati bilo koje osobe koje, zbog svojih redovnih ili profesionalnih odnosa sa pružaocem medijskih usluga ili njegovim uređivačkim osobljem, mogu imati takve informacije, da ih otkriju;

(b) zadržavati, sankcionisati, presretati ili pretresati pružaoce medijskih usluga ili njihovo uređivačko osoblje, ili ih, ili njihove poslovne ili privatne prostorije, podvrgavati nadzoru ili pretresu i oduzimanju u cilju dobijanja informacija koje se odnose na ili mogu identifikovati novinarske izvore ili povjerljive komunikacije, ili zadržavati, sankcionisati, presretati ili pretresati bilo koje osobe koje, zbog svojih redovnih ili profesionalnih odnosa sa pružaocem medijskih usluga ili njegovim uređivačkim osobljem, mogu imati takve informacije, ili ih, ili njihove poslovne ili privatne prostorije, podvrgavati nadzoru ili pretresu i oduzimanju u cilju dobijanja takvih informacija;

(c) koristiti nametljiv softver za nadzor na bilo kojem materijalu, digitalnom uređaju, mašini ili alatu koji koriste pružaoci medijskih usluga, njihovo uređivačko osoblje ili bilo koje osobe koje, zbog svojih redovnih ili profesionalnih odnosa sa pružaocem medijskih usluga ili njegovim uređivačkim osobljem, mogu imati informacije koje se odnose na ili koje mogu identifikovati novinarske izvore ili povjerljive komunikacije”, piše u Članu 4. Evropskog akta o slobodi medija.

Ograničavanje rada novinara samo u izuzetnim situacijama 

Postoje izuzeci kada je odstupanje od prethodno propisanih prava moguće, odnosno pretres ili pritvaranje, ali ne zbog izvještavanja “protiv narativa” o klimatskim promjenama ili pandemiji, kako se tvrdi u tekstu portala Epoha. 

“Odstupajući od stavka 3. tačaka (a) i (b) članka 4., države članice mogu preduzeti neku od tamo navedenih mjera, pod uslovom da je ona: 

(a) predviđena pravom Unije ili nacionalnim pravom;
(b) u skladu sa članom 52(1) Povelje i drugim pravom Unije;
(c) opravdana u svakom pojedinačnom slučaju prevashodnim razlogom od javnog interesa i proporcionalna; i
(d) podložna prethodnom odobrenju od strane sudskog organa ili nezavisnog i nepristrasnog tijela za odlučivanje, ili, u propisno opravdanim izuzetnim i hitnim slučajevima, naknadno odobrena od strane takvog organa bez nepotrebnog odlaganja”, navedeno je u tekstu Akta.

Dakle, ovi izuzeci ne znači neograničeno hapšenje novinara zbog izvještavanja koje je suprotno “zvaničnoj politici EU”, demantuju klimatske promjene ili zdravstvene krize.  

Ovaj prag ne znači političku ili proizvoljnu represiju, već podrazumijeva sudski nadzor i pravnu proceduru, odnosno mogućnost zakonskog postupanja u izuzetnim situacijama kada je to opravdano (npr. za sprječavanje ozbiljnih krivičnih djela).  

Tvrdnje portala Epoha, da EMFA omogućava hapšenje novinara zbog nesalaganja sa politikom Brisela predstavljaju pristrasnu interpretaciju zakona koji prvenstveno štiti novinare, uz određene pravne izuzetke za izuzetne situacije. 

Dakle, mjere nadzora ili privremeno ograničavanje prava novinara dopuštene su samo kao izuzetak, u okviru istraga težih krivičnih dijela i uz strogu sudsku kontrolu, ne kao pravilo za “utišavanje” kritičara EU i njenih institucija. 

Iz tog razloga, tvrdnja da ovaj Akt omogućava hapšenje novinara zbog neslaganja sa zvaničnom politikom Brisela, iznošenja drugačijih stavova o zdravstvenoj situaciji ili klimatskim promjenama predstavlja teoriju zavjere, a istu ocjenu dajemo objavama na društvenim mrežama i portalu Epoha. 

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.