Posljednjih dana svjedočimo atmosferi u kojoj se olako pokušavaju mijenjati brojna istorijska saznanja i iznose se krajnje neutemeljene izjave kojima se prekraja istorija Drugog svjetskog rata, a da to nije izuzetak pokazuju brojni primjeri medijskog izvještavanja, ali i pojedine objave na društvenim mrežama.
Tako je jedan korisnik Fejsbuka (arhivirano) čuvenu fotografiju Čedomira Ljuba Čupića koja je simbol antifašističke borbe nazvao “lažnom istorijom”.
“Nešto iz novije lažne istorije ExYu. Na prvoj slici je covjek neposredno pred strijeljanje a na drugoj taj isti samo nasmijan. E ova druga slika je komunistički simbol slobodarskog otpora zbog osmjeha na licu osudjenika na smrt.
Da li je realno da covjek u tom momentu ima smekerski osmjeh, njegovanu bradu, lezerni manekenski polozaj tijela i lisicama lagano stavljenim na rukama….
Jel logicno da se covjek ovako šteli pred kamerom a ide na strijeljanje dok istog covjeka na prvoj slici (neposredno pred strijaljanje) vidimo obrijanog i smrknutog lica. Jel logicno?
Ne, nije logicno, radi se o propagandoj fotomontazi komunistickog režima. Sve vlade i režimi lazu narod”, piše u objavi.
Prije svega, od krucijalne važnosti je naglasiti da su obje prikazane fotografije autentične i one prikazuju komesara čete u nikšićkom partizanskom odredu i narodnog heroja Jugoslavije Čedomira Ljuba Čupića.
Tačno je da je Čupić na jednoj fotografiji sa bradom, a na drugoj bez, ali ukoliko se fotografije uporede jasno je da postoji više dokaza koji upućuju na to da je riječ o istoj osobi, a među njima su ista kapa, identična garderoba, položaj ruku, dužina prstiju, kao i prsten na ruci.
Važno je naglasiti i da su fotografije zabilježene na različitim lokacijama i prikazuju dva različita momenta. Čuvena fotografija osmijeha Čupića nastala je u centru grada, dok je fotografija desno zabilježena u trenutku strijeljanja na lokaciji ispod Trebjese kod Nikšića.
Osim ove dvije fotografije javnosti je dostupna i treća fotografija koja je takođe zabilježena u trenutku strijeljanja.
Kako su fotografije nastale?
Fotografije Ljuba Čupića zabilježio je Karlo Ravnič (Ravnich, Carlo), ital. fotograf, porijeklom iz plemićke porodice iz Rijeke. Bio je major italijanske divizije „Taurineze”, koja se od proljeća 1941. do septembra 1943. borila protiv partizana na teritoriji Crne Gore, Hercegovine i Istočne Bosne.
U knjizi (arhivirano) “Zbornik narodnih heroja Jugoslavije” navodi se da je Ravnič dva dana nakon izricanja smrtne kazne, snimio ikoničku sliku Čedomira Ljuba Čupića, pred strijeljanje 9. 5. 1942.
“Tog dana snimio je tri fotografije, od kojih je najpoznatija i često publikovana ona na kojoj komunista Čedomir Ljubo Čupić stoji u dugačkom crnom kaputu sa kačketom na glavi, uredno obrijanog lica, stasit i ponosit. Na drugoj fotografiji vidi se mrtvi Ljubo Čupić, na čijoj poleđini je Karlo zapisao „Sjećanje na strijeljanog komunistu 09. V 1942. Nikšić, Crna Gora”. Njegove fotografije trebalo je da budu iskorišćene u svrhu propagande protiv popularnosti buntovnika, ali je fotografija Ljubovog osmijeha obišla svijet kao primjer prkosa smrti. Istorijski foto-dokument osmijeha heroja Čedomira Ljuba Čupića, upućenog fašističkim egzekutorima ispred Pozorišta, postao je glavni eksponat Zavičajnog muzeja u Nikšiću, u Dvorcu kralja Nikole, u kojem je prije rata bila gimnazija, a on njen đak”, navodi se u pomenutoj literaturi.
Nikšićki fotograf Migo Zorić je 1942. i pored strogo kontrolisanog filmskog ’’negativa’’ iz fašističkog filma prokrijumčario i spasio fotografiju Ljuba sa osmijehom, za istoriju (arhivirano). Na isti način spasio je foto dokaze sa gubilišta, na kojim se vidi kako Čupića strijeljaju četnici, dok četa fašista posmatra.
Strijeljali ga četnici
Čupić se sa studija u Beogradu, gdje je kao i mnogi prihvatio ljevičarske ideje, vratio u Crnu Goru i bio je organizator i učesnik ustanka 13. jula 1941.
Potom postaje komesar partizanske čete Đuro Đaković koja je djelovala u okolini Nikšića.
„U borbi, sredinom aprila 1942. Čupić je zarobljen, zatvorili su ga četnici, posle čega je uslijedilo mučenje u zatvoru i konačno, 9. maja je strijeljan”, kazao je u ranijim izjavama istoričar Adnan Prekić.
Publicista i novinar Maksim Vujačić u dokumentarnoj emisiji RTCG-a Bella Ciao – “Osmjeh heroja” posvećenoj Ljubu Čupiću kaže da se na fotografijama vidi da je riječ o “pet egzekutora dželata” koji su pucali u Čupića.
“Nisu to bili dobrovoljci, kako se laže, to su bili pripadnici četničkih formacija, na nekolika metra udaljeni od Ljuba koji pucaju. U pozadini su okolo ‘talijanski vojnici koji to posmatraju i naravno četnici”, dodaje on.
Istog dana kada je Ljubo strijeljan u poslijepodnevnim satima obješena je njegova drugarica po pušci i idejama, sedamnaestogodišnja Joka Baletić, koja je uhapšena zajedno sa njim. Očevici su pričali da je, prkoseći neprijatelju, sama stavila omču oko vrata. Nije joj dodijeljen orden narodnog heroja, ali je njena odvažnost davno nadrasla ordenje.
Čupić je za narodnog heroja proglašen jula 1953. godine.
Objavu sa Fejsbuka dobija ocjenu manipulisanje činjenicama i istorijski revizionizam.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Ocjenu ‘’Istorijski revizionizam’’ dobija medijski izvještaj koji sadrži svjesno, namjerno i netačno interpretiranje ili falsifikovanje istorijskih činjenica utvrđenih kroz relevantna naučna istraživanja.
