Međutim, pomenuti tekst ubrzo je postao predmet manipulacije na jednoj Facebook stranici koja je i ranije bila poznata po širenju teorija zavjere i dezinformacija. U objavi (arhivirano) kojom se pokušava diskreditovati izvještavanje medija, sugeriše se da su vijesti o mravima zapravo dio “psiho igara”, odnosno navodne pripreme za masovne nestanke struje koje bi, prema tim navodima, neko orkestrirao u pozadini: 

„Očito pripreme za blackout,a za masu naivnih krivi su mravi ka što je požar u Kanadi kriv za mutno bijelo nebo nad Hrvatskom. Nasmijavaju nas dok agendu izvršavaju nesmetano. Tipične psiho igrice koje pale kod naivne mase. Kod mene ne pali!  

Za nepunu godinu neće nikom više bit do smija. Dresiraju nas na najjače dok sprovode svoja zlodjela prema kraju “ 

U cilju provjere ovih tvrdnji, istražili smo porijeklo i naučne podatke o vrsti mrava koja se pominje u medijima, kao i izvještaje nadležnih službi i stručnjaka iz zemalja u kojima su ovi insekti zaista izazvali štetu. Rezultati pokazuju da se ne radi o nikakvoj manipulaciji javnošću, već o dokumentovanoj pojavi povezanoj s biološkom invazijom vrste Tapinoma magnum. 

Šta su zapravo „smrdljivi mravi“?  

Vijest koju je 10. juna 2025. objavio hrvatski portal Index.hr, pod naslovom „Smrdljivi mravi haraju Europom. U Njemačkoj nestanci struje, problemi s cestama“, poziva se na britanski list The Sun, kao i na izvještaje iz Njemačke i Francuske o invaziji mrava vrste Tapinoma magnum (arhivirano). Ova vrsta porijeklom je iz mediteranske regije i sjeverne Afrike, a posljednjih godina se agresivno širi prema sjeveru Evrope. 

Ovi mravi poznati su po tome što formiraju superkolonije – ogromne zajednice sa više kraljica koje mogu brojati i do 20 miliona jedinki na površinama većim od 20 hektara. Takva brojnost i organizacija omogućavaju im izuzetnu otpornost i brzu ekspanziju, a njihovo prisustvo se najčešće detektuje po izraženom mirisu koji ispuštaju kada se zgnječe – što je razlog za nadimak „smrdljivi mravi“. 

Potvrđene štete u Njemačkoj i Francuskoj 

Za razliku od spekulacija na društvenim mrežama, ozbiljni regionalni i međunarodni mediji već mjesecima izvještavaju o konkretnim posljedicama koje Tapinoma magnum izaziva u urbanim sredinama: 

• Njemačka (grad Kehl, pokrajina Baden-Württemberg): Prema pisanju lista Badische Zeitung i Der Spiegel (arhivirano), superkolonije ovih mrava su oštetile podlogu ispod asfaltnih površina, izazvale nestabilnost javnih površina i prodrle u električne kablove, uzrokujući prekide u napajanju električnom energijom i smetnje na internetu. 

• Francuska: Portal The Connexion France izvještava da su mravi nanijeli štetu optičkim kablovima, podzemnoj infrastrukturi, pa čak i sistemima za navodnjavanje u urbanim vrtovima. 

• Švajcarska i Belgija takođe su zabilježile prisustvo ove vrste, a naučnici upozoravaju da bi se širenje moglo ubrzati usljed klimatskih promjena. 

Nije prvi put: prirodan, ali ozbiljan fenomen 

Stručnjaci za invazivne vrste potvrđuju da je širenje Tapinoma magnum posljedica nekoliko faktora: 

• Klimatske promjene – ključna karika 

Klimatske promjene su otvorile „zapadni put“ za širenje mrava genetski prilagođenih toplijim područjima: 

• Britansko udruženje za kontrolu štetočina – BPCA (British Pest Control Association) ističe (arhivirano) da T. magnum može preživjeti dvosedmične minuse do –15 °C, a sagrađena superkolonija dodatno im pomaže u adaptaciji na hladnija područja. 

• Pokazalo se da je u gradskim sredinama, zahvaljujući urbanim toplotnim ostrvima i blažim zimama, ove mrave moguće zateći sve sjevernije – čak i u centralnoj Evropi. 

Drugim riječima, toplija klima i kraći hladni talasi ruše pretpostavku da mediteranske vrste jednostavno “zamru” u sjevernim regijama. 

• Globalna trgovina biljkama u saksijama 

Ova vrsta mrava prelazi desetine hiljada kilometara zahvaljujući ljudskom transportu, najčešće u zemljištu iz saksija. Strah da će invazivne vrste prodrijeti u sjeverne regije podstakao je zahtjeve za strožim carinskim kontrolama uvoza sadnica iz mediteranskih zemalja. 

• Urbanizacija 

Urbana područja sa betonom, kanalizacijskim i trotoarnim sistemima, pružaju idealne uslove za nastanak i širenje superkolonija. Ovi mravi osjećaju zaštitu i dostupnu vlagu ispod zidova i asfaltnih površina, što dodatno podupire njihovu stabilnost i brojnost. 

Nema nikakvih dokaza da se ovdje radi o planiranoj manipulaciji ili „psiho operaciji“, kako tvrde na prethodno pomenutoj stranici na Facebook-u. Naprotiv, sve ukazuje na tipičan primjer biološke invazije – problem sa kojim se susreću mnoge zemlje širom svijeta usljed globalizacije i promjena u ekosistemima. 

Naučni i medijski izvori potvrđuju: radi se o stvarnom ekološkom izazovu 

Pored navedenih medijskih izvještaja (The Sun, Badische Zeitung, The Connexion France), o ovoj vrsti pišu i brojni stručni i popularno-naučni portali, uključujući: 

• Myrmecological News (arhivirano) – specijalizovani časopis za istraživanje mrava, 

• Globalna informaciona mreža za biodiverzitet GBIF (Global Biodiversity Information Facility) (arhivirano) – međuvladina inicijativa koju čini preko 60 zemalja (uključujući sve članice EU, SAD, Kanadu, Japan, Australiju…), 

• Nacionalni i lokalni entomološki instituti u Njemačkoj (arhivirano) i Švajcarskoj (arhvirano). 

U izvještajima se takođe navode metode borbe protiv invazije – od toplotnih tretmana do hemijskih sredstava – ali svi stručnjaci naglašavaju da je iskorjenjivanje superkolonija izuzetno teško kada se jednom formiraju. 

Tvrdnje da je riječ o „pripremi za blackout“ ili „psiho igri“ nemaju nikakvo uporište u stvarnosti. Mravi Tapinoma magnum zaista izazivaju infrastrukturne probleme, ali to je posljedica biološke i ekološke realnosti, a ne „skrivene agende“. Riječ je o dokumentovanom, naučno objašnjenom fenomenu širenja invazivne vrste, čije se posljedice osjećaju u više evropskih zemalja. 

Objava dobija ocjenu – teorija zavjere. 

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.