Liste pacijenata koji čekaju transplantaciju obično su duge, a broj donora nažalost mali, što je problem sa kojim brojni zdravstveni sistemi već godinama pokušavaju da se izbore.
Osim pojedinih mitova i zabluda o procesu doniranja organa, svjesno se kreiraju i brojne netačne i obmanjujuće tvrdnje što dodatno utiče na nepovjerenje građana i u krajnjem odluku da i sami potpišu donorske kartice i spase ili produže nečiji život.
Tome svjedoče i objave na Fejsbuku (1, 2) (arhivirano: 1, 2) u kojima se navodi sljedeće:
“Istraživanja pokazuju da je kod nekih donatora, pre vađenja organa, moguće uočiti znake života. Postoje izveštaju da se pacijenti ponekad sediraju ili čak paralizuju kako bi postupci vađenja organa mogli da se obave”.
Ova tvrdnja potiče iz članka portala Nulta Tačka (arhivirano) koji je i podijeljen u gore navedenim objavama.
Za ove tvrdnje nema apsolutno nikakvih dokaza, niti portal Nulta Tačka u tekstu nudi dokaze o tome o kojim istraživanjima je riječ, gdje su ona i kada sprovedena, gdje su objavljeni nalazi istraživanja… Da je riječ o neprovjerenim i neutemeljenim tvrdnjama možemo zaključiti i na osnovu toga što se u tekstu kao izvor tvrdnji navode “neke medicinske sestre”, govori se o korumpiranom zdravstvenom sistemu, opet – bez jednog jedinog dokaza.
Sljedeća sporna tvrdnja o tekstu jeste manipulisanje terminom “moždane smrti”, o čemu je naš portal već pisao.
Moždana smrt nije proizvoljan koncept, niti izmišljotina; ona predstavlja klinički definisan i naučno prihvaćen oblik smrti. Prema svjetski priznatim medicinskim protokolima, dijagnoza moždane smrti zahtijeva rigorozne testove koji potvrđuju da nema ni najmanjih znakova moždane aktivnosti.
Crna Gora ima usvojen Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, koji reguliše postupak doniranja i presađivanja organa. Prema ovom zakonu, građani mogu iskazati svoju saglasnost za doniranje organa potpisivanjem donorske kartice za života. U slučaju smrti, porodica donora ima pravo da potvrdi ili odbije doniranje, što znači da se princip pristanak porodice i dalje primjenjuje.
Članom 36. pomenutog zakona predviđeno je da se “organi sa umrlog lica mogu uzimati radi presađivanja drugom licu, nakon što je sa sigurnošću, prema medicinskim kriterijumima i na propisani način, utvrđena i potvrđena njegova smrt”.
U Crnoj Gori su do sada urađene svega dvije kadaverične transplantacije, odnosno presađivanje organa s moždano umrle osobe.
Prva je urađena u decembru 2013, kada su spasena tri života. Druga kadaverična transplantacija urađena je u septembru 2018. godine i tada je u KCCG urađena eksplantacija srca, pluća, jetre i dva bubrega.
Direktor Kliničkog centra Crne Gore dr Aleksandar Radović kazao je da je ove godine nastavljen program transplantacije bubrega sa živog donora i započet program transplantacije matičnih ćelija. Posebno je naglasio značaj prepoznavanja moždane smrti kao medicinski utvrđene i zakonski priznate smrti čovjeka, koja omogućava kadaverične transplantacije.
„Transplantacija organa je jedina terapijska opcija za pacijente sa trajnim gubitkom funkcije određenih organa. Jedan donor može spasiti do sedam života – srce, pluća, bubrezi, jetra, pankreas – a rožnjača može značajno poboljšati kvalitet života osoba sa oftalmološkim oboljenjima“, poručio je Radović sa konferencije posvećene promovisanju donorskih kartica.
Međunarodne organizacije, poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), snažno preporučuju transplantaciju organa. WHO poziva države članice na jačanje regulatornih okvira, povećanje broja donacija, zaštitu davaoca i podizanje svijesti javnosti o ovoj proceduri. Transplantacija je generalno sigurna zahvaljujući strogoj kontroli kvaliteta i sigurnosnim standardima koji se primjenjuju tokom cijelog procesa – od donacije, preko presađivanja, do praćenja stanja primaoca organa. Međutim, kao i kod svake medicinske procedure, postoje rizici, uključujući mogućnost infekcija koje se prenose organima, ali su one rijetke zahvaljujući sveobuhvatnom testiranju i nadzoru.
Dakle, donacija organa je proces koji se odvija isključivo kada su ispunjeni svi zakonski i medicinski uslovi. Postoje jasni etički i pravni protokoli koji definišu kada i kako organi mogu biti uzeti za transplantaciju.
Dodatno, jasno je da ne postoje dokazi, niti “istraživanja” koja se pominju u objava na Fejsbuku i na portalu Nulta Tačka, koja potvrđuju da se kod nekih donora prije uzimanja organa mogu uočiti znaci života, zbog čega ovje objave ocjenjujemo kao – teorija zavjere.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.