Jedna takva priča govori o osmogodišnjoj Miji, koja je prodavala limunadu ispred svoje kuće, kako bi finansirala svoje liječenje od raka. U jednom momentu pojavio se bradati, istetovirani gorostas, bajker, koji je popričao sa njom i na stolu joj ostavio punu torbu novca. U dijelu objave se navodi: (arhivirano: ovdje)
Prodavala je limunadu za 50 centi po šalici kako bi financirala liječenje raka. Ono što nije znala: Lokalni moto klub je malo prije održao sastanak o njoj. Osmogodišnja Mia sjela je za svoj mali stol, ružičasti šal joj je skliznuo s ćelave glave, na usnama joj je ležao slab osmijeh. Štand s limunadom je bio njen ponos, njen način da “pomogne mami s liječničkim računima. Njena majka Sarah gledala ju je kroz prozor, rastrgana naprijed-nazad između tuge i divljenja. Znala je da se ne radi o novcu. Sve je bilo u nadi. Onda se čuo zvuk koji je natjerao da se tihi put trese – duboki dronovi Harley-Davidsonsa. Motocikli su stajali pored puta dok zrak nije mirisao na benzin i kožu. Prednji motociklist, div sa srebrnom bradom, sišao je i krenuo prema Miji…
Na prvi pogled uočljivo je nekoliko nedosljednosti na fotografiji, koja prati emotivnu priču. Prsti navodnog bajkera su čudni, kao i noge malene Mije. Njihova lica su zamućena, dok je i natpis na štandu za limunadu nedorečen. Konsultovanjem alata koji prepoznaju sadržaj generisan uz pomoć vještačke inteligencije (AI) dolazi se do istog zaključka.
Ovaj sadržaj širi se i na drugim jezicima i u komentarima izaziva simpatije korisnika. Samim tim, dovodi u zabludu veliki broj ljudi. Kao što smo već pisali, emotivnih priča koje, nažalost, nijesu istinite sve je više i može se reći da se radi o trendu.
Mark Ridl, profesor Georgia tech univerziteta, kaže da je porast AI hiperrealizma tehnološko čudo, ali i društveni izazov. Dodaje da se alati za pripovijedanje zasnovani na vještačkoj inteligenciji mogu koristiti za uticanje na javno mnjenje putem „narativnog transporta“, psihološkog fenomena u kojem publika uranja u priču i najvjerovatnije ne ispituje njenu istinitost.
„Pripovijedanje je sredstvo ubjedljive komunikacije… Naši mozgovi su naviknuti na priče na način koji može zaobići kritičko razmišljanje”, ističe Ridl.
Zato, iako mogu djelovati naivne, ovakve priče polako brišu granice između istine i fikcije i negativno utiču na kritičko razmišljanje. Problem je tim veći što se sve to dešava u ekosistemu gdje svi provodimo mnogo vremena. Prema statistikama, ljudi na globalnom nivou na društvenim mrežama dnevno provedu oko dva i po sata u prosjeku.
Zato, oprezno sa humanim, emotivnim pričama, za koje nije naznačeno da su nastale uz pomoć AI alata, kao što je slučaj u spornoj objavi, zbog čega dobija ocjenu – lažna vijest.
Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.