Jedan video kruži planetom i stigao je do našeg govornog područja. Na njemu se vidi žena koja je navodno sletjela u SAD i za koju se kaže: (arhivirano: ovdje)
Žena stigla iz Tokija na aerodrom Kenedy, Vašigton, putovnicom TONZON, ne postojećem zemlje u Svijetu, u putovnici bili štambilji još pet ne postojećih zemalja…. žena običnog izgleda , zadržana u prostorijama aerodroma … Nakon par sati nestala….žena došla iz druge dimenzije
Obrnutom pretragom može se zaključiti da je “misteriozna žena” postala predmet polemike na gotovo svim mrežama.
Međutim, misterija je brzo riješena.
Kako prenosi AFP, gospođa sa snimka je letjela iz Baltimora za Los Anđeles, nije govorila engleski i radnici na aerodromu su zaključili da govori arapski. (arhivirano: ovdje) Nakon što je jedan od kolega razgovarao sa njom na arapskom, “misterija” je riješena i rođak je došao da je pokupi. Takođe, AFP piše da nijesu pronađeni dokazi od američkih imigracionih vlasti o bilo kakvom “magičnom” incidentu, već da se radi o kombinaciji rijalitija i teorije zavjere:
“AFP provjera činjenica sprovela je obrnutu pretragu fotografija u kombinaciji sa pretragom ključnih riječi i otkrila da su snimci žene preuzeti iz rijaliti TV emisije iz sredine 2000-ih. Žena se pojavljuje na snimku objavljenom na Jutjub kanalu A&E 8. novembra 2024. godine, pod naslovom: „Airline: Najbolje kompletne epizode maratona 2024. | A&E.”
“Airline” je američki rijaliti emitovan između 2004. i 2005, koji prati zaposlene u Southwest Airlines-u. (arhivirano: ovdje)
Misterija “čovjeka iz Taureda”
Priča o gospođi koja se iznenada pojavljuje i ne rješava stvar, već nestaje – nije nova. Najvjerovatnije se naslanja na poznatu teoriju o “čovjeku iz Taureda”, iz ‘60-ih godina prošlog vijeka.
Naime, u Tokiju je 1959. uhapšen čovjek po imenu Džon Alen Zegrus, koji je navodno proputovao svijet na osnovu lažnog pasoša, koji je opet – navodno izdat u državi Tuared, a koja zapravo ne postoji. Mediji su pisali o njemu:
“Gospodin Zegrus je želio da putuje po svijetu. Da bi impresionirao zvaničnike, izmislio je naciju, prijestonicu, narod i jezik. Sve je to zabilježio u pasošu koji je sam napravio. Žrtve birokratije širom univerzuma biće oduševljene kada čuju da je svuda divno primljen – pa, skoro svuda.
Džon je tvrdio da je „naturalizovani Etiopljanin i obavještajni agent pukovnika Nasera“. Pasoš je bio ovjeren kao izdat u Tamanrasetu, glavnom gradu Tuareda „južno od Sahare“. Sva mjesta sa tako romantičnim imenom trebalo bi da postoje, ali ne postoje. Džon Alen Kučar Zegrus ih je izmislio.”
Novinski članak zaključuje da je gospodin Zegrus uspijevao da prevari brojne države, ali ne i Japan. Tamo je osuđen na zatvor zbog ilegalnog ulaska, ali i prevare:
“Okružni sud u Tokiju je 22. decembra [1961] osudio Džona Alena K. Zegrusa, čovjeka bez državljanstva, na godinu dana zatvora zbog ilegalnog ulaska u Japan i lažnih čekova. Zegrus, samozvani Amerikanac koji je tvrdio da je djelovao kao agent za Federalni istražni biro SAD (FBI) i Centralnu obaveštajnu agenciju (CIA), ušao je u ovu zemlju 1959. godine sa lažnim pasošem.”
Dalja sudbina gospodina Zegrusa jeste misterija, kao i njegova prošlost: ko je zapravo bio on, odakle je došao i kako je uspio da sa lažnim pasošem, ispisanim na izmišljenom jeziku i “izdatim” od strane nepostojeće države uopšte da se kreće.
Više od pola vijeka kasnije, ova priča je i dalje aktuelna, pa o njoj pišu fekt-čekeri kao što su Snopes i Full fact.
Sporna objava dobija ocjenu – manipulisanje činjenicama i teorija zavjere.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.