Tekst koji kruži fejsbukom (arhivirano) a koji je podijeljen 139 puta sastoji se od niza tvrdnji, koje teško da mogu imati ikakve veze jedna sa drugom.
“Sta mislite zasto Tramp hoce da ujedini Ameriku, Kanadu i Grenland? Pa zato sto je to isplanirao Rimski Klub jos davne 1968, kao plan regionalizacije sveta, tj. podele sveta na 10 zona, kako bi svetska vlada lakse vladala. Rimski klub je jos tada isplanirao da ce zbog klimatskih promena morati da dodje do ujedinjenja sveta pod jednom centralnom vladom, a u stvari se radi o centralizaciji moci. NAFTA je dogovor o ujedinjuju americkih zemalja pod izgovorom slobodne trgovine, kao sto je i open Balkan trik kako napraviti centralizaciju moci. Tramp o ujedinjenju, kralj Carls daje autoritet svetskom ekonomskom forumu da hitno formira svetsku vladu a lokalni izvrsitelji rade na open Balkan, open ovo, ono (nacin da se prave regioni kojima ce svetska vlada lakse vladati)”.
Tako se u tekstu prije svega tvrdi da je Tramp poželio da ujedini Ameriku, Kanadu i Grenland. Iako, imajući u vidu Trampvoe ideje, ni ovo jednog dana ne bi bilo iznenađenje, za sada takvih ideja nema. Tramp je naime “bacio oko” na Grenland, pa je tako isprva ponudio da ga kupi, što je Danska odbila. Potom je i zaprijetio da će ga prisvojiti SAD, ali opcija “ujedinjenja” ove tri zemlje za sada nije javno ispoljena.
Korisnica nadalje tvrdi da je sve “zakuhao” Rimski klub jo 1968. godine, “kao plan regionalizacije svijeta tj podele sveta na 10 zona kako bi svetska vlada lakše vladala”
Naime, Rimski klub je think-tank organizacija osnovana 1968. koji se bavi istraživanjima održivog razvoja. Njihova najpoznatija studija “Granice rasta” nije politički plan, već matematički model koji upozorava na ograničene resurse. Rimski klub nema političku moć, vojsku, zakonodavstvo niti mogućnost da „sprovodi planove“ kako se to tvrdi u objavi.
Da su klimatske promjene, izgovor za centralizaciju moći, takođe je jedna od tvrdnji.
Međunarodni odgovori na klimatske promjene, kao što je Pariški sporazum, često se pogrešno predstavljaju kao planovi za “centralizaciju moći“ ili „svjetsku vladu“, ali realnost međunarodnog prava i politike je drugačija. Pariški sporazum je globalni okvirni ugovor o klimi koji su države dobrovoljno potpisale i ratifikovale da bi zajednički pokušale da ograniče globalno zagrijevanje, ali ne postoji mehanizam koji automatski oduzima suverenitet državama ili im nameće zajedničke zakone koje su države obavezane da prihvate bez sopstvenog odobrenja.
Ni tu nije kraj tvrdnjama koje nemaju mnogo osnova. Korisnca je nadalje uspjela da objedini NAFTA i Otvoreni Balkan.
“NAFTA je dogovor o ujedinjuju američkih zemalja pod izgovorom slobodne trgovine, kao sto je i open Balkan trik kako napraviti centralizaciju moci”, tvrdi se u objavi.
Međutim, jedno sa drugim nemaju nikakve veze.
NAFTA je trgovinski sporazum, ne politička unija, dok je Open Balkan, ekonomska i politička inicijativa pokrenuta 2019. godine, koju čine Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija, s ciljem uspostavljanja slobodnog kretanja robe, usluga, kapitala i ljudi. Članastvo ali i napuštanje saveza je dobrovoljno.
Takođe, Svjetski ekonomski forum, koji je često meta dezinformacija, sudeći po ovoj objavi predvodi Kralj Čarls koji daje autoritet forumu, “Tramp o ujedinjenju, kralj Carls daje autoritet svetskom ekonomskom forumu da hitno formira svetsku vladu a lokalni izvrsitelji rade na open Balkan”, navodi se u objavi.
Međutim, Svjetski ekonomski forum je privatna konferencija, koja nema zakonodavnu moć, iako okuplja najmoćnije političare današnjice. Ipak, Kralj Čarls nema nikakva ovlašćenja da kroz ovaj Forum formira svjetsku vladu.
Dakle, nijedna od tvrdnji navedena u tekstu, nema utemeljenje u realnim dešavanjima ili stvarima, pa objavu ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.