Tako se npr. političke snage u Poljskoj smjenjuju, a trenutno je na snazi loš odnos između prvog čovjeka vlade i države – Donalda Tuska i Karola Navrockog. Navrocki je nedavno dao intervju za jedan poljski portal, a regionalni mediji prenose da je rekao: (arhivirano: ovdje)
HLADAN TUŠ IZ VARŠAVE Ukrajina više nema partnerstvo sa Poljskom
Ovako postavljen naslov bi značio da Poljska i Ukrajina više nemaju nikakvu saradnju. Ali, to nije istina.
Govoreći za portal Virtualna Poljska, u dijelu koji regionalni mediji prenose Navrocki je, od tačke do tačke, rekao:
Mateuš Ratajčak, Mihal Vroblevski, Virtualna Poljska: Da li treba da nastavimo da podržavamo Ukrajinu?
Karol Navrocki, predsjednik Republike Poljske: To je u strateškom interesu Poljske – ovaj interes se nije promijenio i neće se promijeniti. Naš interes je da podržimo zemlju koja se bori protiv egzistencijalnog neprijatelja Poljske – Rusije – i brani vrijednosti koje su nam drage.
Trebalo bi da podržimo Ukrajinu, i to činimo. Istovremeno, trebalo bi – i vjerujem da ću uspjeti – da osiguramo da Ukrajina tretira Poljsku kao partnera. Sukob traje skoro četiri godine, i imam utisak da se mi, Poljaci, često ne osjećamo kao partneri u ovom odnosu.
Partnerstvo znači otvorenost prema pitanjima koja ističe poljsko društvo – uključujući i istorijska pitanja. Partnerstvo takođe znači iskreno slušanje takvih glasova.
Čak i dok je druga zemlja u ratu?
Da, čak i tokom rata. Izgubili smo element partnerstva između Poljske i Ukrajine, i to otvoreno kažem.
Kao predsjednik, ne mogu, i neću pristati da se Poljska tretira samo kao „predvorje“ ili „koridor“ u pitanjima koja su nam strateški važna. Imamo svoja očekivanja od Ukrajine, baš kao i sve druge zemlje u svijetu.
Ako vidimo da pitanja koja su važna za Poljake — poput ekshumacija u Volinji — nijesu čak ni stvar koja se zaista razmatra za ukrajinsku stranu, postavlja se pitanje: gdje je partnerstvo? Nadam se da će se to promijeniti…
Upotrijebili ste frazu „ostvarićemo partnerstvo u bliskoj budućnosti“. Kako ćemo to postići?
Da li vjerujem da se partnerstvo može postići? Vjerujem. Naravno, ne znam kakva će biti reakcija predsjednika Volodimira Zelenskog, ali on zna moje stavove.
Mi zaista podržavamo Ukrajinu i nastavićemo to da činimo, ali moramo naučiti da funkcionišemo kao partneri, a ne kao „mlađi partneri“.”
Uvidom u cijeli intervju dobija se kompletna slika, a to je da Poljaci i Ukrajinci i dalje nastavljaju blizak partnerski odnos, uprkos čvrstim stavovima Navrockog.
Navrocki i predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski, trebalo bi da se sastanu u petak.
U prilog tome govori i najavljena tehnološka razmjena dvije zemlje, putem koje će Ukrajina dobiti 8 MIG-ova 29, a Poljska ukrajinsku tehnologiju za dronove. Poljski mediji prenose da postoje razlike u pristupu između Navrockog i vlade premijera Tuska, te da bi to moglo uticati na najavljenu razmjenu, ali dodaju i da Navrocki (kao što je i sam rekao u intervjuu) podržava ukrajinske napore protiv Rusije.
Premijer Tusk konstantno ponavlja podršku Ukrajini. Nedavno je poručio da je pad Ukrajine prijetnja po Poljsku i pozvao političare kod kuće – da budu uz Ukrajinu u ratu protiv Rusije. Dirketno je poručio: “ili ćemo biti ujedinjeni, ili uopšte nećemo postojati”.
Prema nekim procjenama, od početka ruske agresije na Ukrajinu, Poljska je Ukrajini obezbijedila oko 4 milijarde dolara vojne pomoći i to nije sve. Poljaci obučavaju ukrajinske vojnike, dok država izdvaja ogromne količine novca za zbrinjavanje ukrajinskih izbjeglica.
Sve ove činjenice govore u prilog tome da je intervju Navrockog pogrešno interpretiran. On nije rekao da nema više partnerstva sa Ukrajinom, već da nije zadovoljan trenutnim odnosom. Na drugoj strani, Poljska nastavlja da pomaže Kijev u naporima da se odbrani od ruske agresije.
Zbog svega navedenog, sporna objava dobija ocjenu – manipulisanje činjenicama i klikbejt.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Ocjenu “Klikbejt” dobija medijski izvještaj čiji naslov nema uporište u samom tekstu koji slijedi. Ovakvi tekstovi i prilozi imaju cilj da senzacionalističkim naslovom privuku pažnju konzumenta/kinje, obećavajući sadržaj koji zapravo ne postoji i uglavnom se kreiraju iz finansijskog interesa odnosno zbog povećanja čitanosti.