Nekada su one tačne i s pravom izazivaju emociju. Ali, nekada to i nije slučaj, iako je priča lijepo struktuirana, da joj je teško odoljeti. Jedna takva je viralna i glasi: (1, 2, 3, 4, 5) (arhivirano: 1, 2, 3, 4, 5)
1985 godine, negdje u tišini istočne Afrike, jedan čovjek po imenu Daniel stajao je bos, sa svoje tri kćerke. Njegova supruga je preminula godinu ranije, pri porodu. Nikada se nije ponovo oženio. Nije imao ni vremena, ni srca za to…
Bio je zemljoradnik. Zidarski majstor. Otac. Sanjar.
Njihova kuća nije imala struju. Ponekad je večera bila samo prokuhano korijenje i voda. Ali ono što su uvijek imali — ono što je Daniel uvijek čuvao — bila je dostojanstvenost.
Svako jutro, prije nego što bi sunce izašlo, budio je kćerke i vodio ih dva kilometra do škole. Sam nije znao ni čitati ni pisati, ali je svaki dan sjedio u hladu ispred učionice, čekajući — da ne hodaju same nazad!
Ne bi jeo, samo da im kupi olovku. Prodao je burmu da plati školske ispite. Tokom sezone žetve, radio je tri posla da bi im kupio polovne udžbenike — mnogi bez korica, bez stranica…
Ljudi su se smijali.
„To su cure,“ govorili su.
„Šta će one u životu?“
Daniel nije odgovarao.
Samo je nastavio hodati pored njih. Godine su prolazile.
2025 godine, četrdeset godina kasnije, svijet je vidio nešto što niko nije očekivao:
Nova fotografija istog čovjeka, sada ispred bolnice. Sa svoje tri kćerke. Sve u bijelim mantilima. Doktorice.
Kad su ga pitali kako se osjeća, tiho je zaplakao i šapnuo:
„Nisam im dao svijet. Ali nisam dao svijetu da im uzme nadu.“
Rukama je sadio usjeve.
Ali srcem… Odgajao je doktorice
I u tišini jednog čovjeka kojeg svijet nije poznavao, tri djevojke su ustale… I promijenile ga.
Prva nedosljednost tiče se same kompozicije, jer se u priči kaže da su na dvije fotografije isti ljudi, sa 40 godina razmaka. Kako su primijetili neki korisnici društvenih mreža, čovjek na lijevoj fotografiji izgleda starije od onog desno koji bi trebalo da je 40 godina stariji. Pritom, djevojke na desnoj definitivno ne izgledaju kao da imaju preko 40.
Zatim dolazimo do starih nedosljednosti koje vještačka inteligencija (AI) još (izgleda) ne može da riješi. Kada se pogledaju stopala i ruke osoba na lijevoj fotografiji, može se primijetiti da neke od djevojčica imaju i po šest prstiju, a da njihov “otac” ima koji manje. Takođe, prsti ruku nekih od njih su takođe čudni.
Obrnutom pretragom dolazi se do iste priče na Instagramu, gdje požrtvovani otac nije Daniel, već Musa, ali se u zaglavlju kaže da je u pitanju fiktivna priča. Daljom pretragom dolazi se do profila chrisandjasmin gdje je ova priča objavljena trećeg avgusta uz label “AI info”. (arhivirano: ovdje) U opisu tog profila piše:
TOP AI KREATOR sa 1 MILIJARDU pregleda…
Pregledom tog profila stiče se utisak da je većina sadržaja generisana takođe uz pomoć AI-ja. Pritom, u svim spornim objavama, na fotografijama se u donjem desnom uglu može vidjeti ispis Chris and Jasmin.
Zbog svega navedenog, kao i zbog činjenice da u spornim objavama nije naglašeno da se radi o vještačkoj inteligenciji, one dobijaju ocjenu – lažna vijest.
Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.