Kao primjer država gdje se navodno sprovodila imunizacija takvim vakcinama često se navodila Kenija, o čemu je naš portal i ranije pisao.
Ponovo čitamo slične tvrdnje (arhvirano):
“Prema Kenijinoj opozicionoj lideri, Raila Odingi, pola miliona mladih devojaka je sada neplodno nakon vakcine protiv tetanusa koju je vlada upravljala 2014. i 2015. godine“.
Citirani isječak prati i ironičan komentar u kojem se poručuje “naročito je bezbjedna vakcina za HPV. Ona je baš, baš bezbjedna. Ne sumnjajte u to, nismo mi Kenija”.
Prije svega, jasno je da je riječ o lošem prevodu teksta sa nekog od inostranih sajtova, jer su uočljive brojne gramatičke greške, između ostalog Raila Odinga je muškarac i bivši je premijer Kenije, a nakon toga dugogodišnji opozicioni lider. Preminuo je prošle godine.
Na funkciji premijera bio je od 2008. do 2013. godine, a upravo te godine Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je u partnerstvu s kenijskom vladom, pokrenula kampanju vakcinacije žena reproduktivne dobi s ciljem suzbijanja neonatalnog tetanusa.
Tačno je da je Odinga godinama kasnije optuživao vladu za namjernu sterilizaciju žena nazivajući proces vakcinacije “jednim od nagrubljih kršenja ljudskih prava počinjenih nad nevinim djvojkama i ženama u Keniji”.
Portal za provjeru činjenica Africa Check je u analizi naveo da Odinga nije ponudio nikakve nove dokaze za svoje tvrdnje, već je govorio na osnovu ranijeih spornih nalaza i istraživanja.
Kako je došlo do širenja neprovjerenih tvrdnji?
Posebnu “sumnju” u vakcinu izazvala je činjenica da su vakcine davane ženama koje nisu trudne. Zatraženo je testiranje uzoraka vakcine, a tvrdnje da je u njima pronađen hormon hCG, koji se povezuje s trudnoćom, kasnije su postale osnova teorije zavjere da vakcina uzrokuje neplodnost.
Te godine, katolički biskupi su pozivali vladu Kenije da zaustavi kampanju vakcinacije, jer su navodno vakcine protiv tetanusa sadržale upravo hCG – agens koji pokreće proizvodnju antitijela od strane imunološkog sastava tijela.
Ministarstvo zdravlja Kenije je demantovalo tvrdnje (arhivirano), kao i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). (arhivirano)
Snopes je objavio da laboratorije u Keniji uopšte nisu imale kapacitete da otkriju prisustvo hCG hormona u vakcinama na ispravan način. Umjesto toga, korišteni su testovi za trudnoću predviđeni za urin ili serum, koji nisu validni za testiranje sadržaja vakcina koje sadrže konzervanse i adjuvanse. U zajedničkoj izjavi SZO-a i UNICEF-a iz novembra 2014. godine nagoviješteno je da ti testovi vakcina nisu provedeni u skladu sa standardima.
SZO je, kako smo već pisali, i 2017. godine ponovila zaključak (arhivirano) da je vakcina protiv tetanusa koje se koristi samostalno ili u raznim kombinacijama “vrlo sigurna”.
“Suprotno povremenoj brizi, humani horionski gonadotrofin (HCG) ili bilo koji derivat HCG-a nikad se nije koristio u proizvodnji vakcine protiv tetanusa”, potvrdila je SZO.
A sve ovo nema nikakve veze sa vakcinacijom protiv humanog papiloma-virusa (HPV), kako se želi insinuirati u objavi na Fejsbuku.
Vakcinacijom protiv HPV smanjuje se rizik obolijevanja od nekoliko vrsta raka koji su u većoj ili manjoj mjeri povezani sa HPV infekcijama: rak grlića materice, rak anusa, rak vagine, rak vulve, rak penisa i rak usne duplje i ždrijela.
Sve tri HPV vakcine su među najbezbjednijim i najdjelotvornijim od svih vakcina koje su ikada dobile dozvolu za upotrebu, poruka je IJZCG. Svaka HPV vakcina je temeljno testirana na bezbjednost i djelotvornost u kliničkim istraživanjima prije nego što je počela njihova masovna upotreba (pojedine od ovih vakcina su već 9 odnosno 15 godina u upotrebi).
O dezinformacijama i teorijama zavjere koje se odnose na HPV vakcinu smo takođe pisali u nekoliko navrata.
Objava sa Fejsbuka dobija ocjenu – dezinformacija i teorija zavjere.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.