Crnogorski parlament ne tretira jednako sve e-peticije koje građani iniciraju i potpisiju pa tako neke, čija tema odgovara senzibiltetu vladajuće većine, ekspresno dođu na dnevni red skupštinskih odbora dok druge moraju da prođu kroz sporu proceduru.
Na to ukazuje analiza o tome kako su pojedine peticije uvrštavane u dnevni red, kojom dinamikom i šta je bio epilog rasprava na odboru, ako su do njega uopšte i došle.
Šta kažu skupštinska pravila
Da biste mogli biti podnijeti e-Peticiju, potrebno je da ispunjavate nekoliko uslova: da ste punoljetna državljanka/državljanin Crne Gore ili strankinjа/stranac sa stalnim nastanjenjem u Crnoj Gori koji posjeduje ličnu kartu za strance, da ne koristite adresu elektronske pošte ili uređaj sa IP adresom povezan sa Skupštinom Crne Gore ili drugim državnim organom ili organizacijom koja vrši javna ovlašćenja i da unesete određene lične podatke kako biste potvrdili svoj identitet uz prihvatanje skupštinskih uslova korišćenja.
Ako je e-Peticija u skladu sa svim utvrđenim standardima, biće objavljena na portalu i otvorena za prikupljanje potpisa bez odlaganja. Na sajtu Skupštine, pojašnjeno je i da će ukoliko peticija, u roku od 60 dana, dobije najmanje 6.000 glasova podrške, nadležni odbor Skupštine Crne Gore, u roku od 20 radnih dana, pretočiti u formalnu inicijativu i podnijeti Vladi na mišljenje.
Peticija o uvođenju vjeronauke u osnovne i srednje škole, od dana podnošenja 11. marta do 20. marta potpisalo je preko 6000 građana, što je bio uslov da peticija bude razmotrena na pripadajućem odboru, u ovom slučaju Odboru za prosvjetu, kulturu i sport.
Matični brojevi na izvolte i noćno prikupljanje potpisa
Uvidom u spisak potpisnika e-peticije koji je objavljen na sajtu Skupštine, a koji sadrži i matične brojeve građana koji su potpisali peticiju, stiče se utisak o vrlo organizovanom načinu prikupljanja potpisa.
Međutim, zabrinjava činjenica da su ti podaci javno dostupni, s obzirom na to da je jedinstveni matični broj građana (JMBG) lični podatak koji bi trebalo da uživa poseban režim zaštite u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Stoga bi Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) trebalo da ispita da li je ovakvo postupanje u skladu sa odredbama koje regulišu obradu i zaštitu ličnih podataka.
Preko 6000 potpisa za uvođenje vjeronauke u škole, prikupljeno je u periodu od 14. do 18. marta a potpisi podrške „sudaraju“ se u istom minutu, zatim je razmak između potpisa minut ili dva. Potpisi su, kako se vidi, prikupljani i tokom cijele noći, pa tako u noći između 14. na 15. mart, pa i 15. na 16. mart „akcija“ traje od 9 časova uveče, pa još i tri naredna dana ali i noći, bez pauze duže od 10 minuta.
Iako je rok za kraj prikupljanja potpisa 11. maj, potpisi su, čini se, organizovanom akcijom, prikupljeni za manje od 10 dana, a Skupština je već za 16. april zakazala sjednicu na kojoj se raspravljalo o inicijativi, čime je vjerovatno oborila rekord za ažurno postupanje kada je riječ o pristiglim peticijama i napravila svojevrsni presedan, budući da su odlučili da razmatraju otvorenu peticiju za koju se još prikupljaju potpisi prije isteka roka.
Prema proceduri, Odbor većinom glasova odlučuje da li da se peticija proslijedi Vladi na mišljenje, koja bi potom u roku od 45 dana bila dužna da se izjasni o njoj.
Ipak, sudeći prema epilogu glasanja na Odboru na prosvjetu, procedura za uvođenje vjeronauke u crnogorske škole , makar za sada, neće biti nastavljena jer nije dobila podršku za proslijeđivanje Vladi na dalje razmatranje.
Peticiju je na Odboru za prosvjetu podržao dio vladajuće većine, uz obrazloženje da gotovo sve evropske države imaju ‘neku vrstu vjeronauke u školama’, te da uvođenje tog predmeta nije suprotstavljeno principu sekularizma propisanom u Ustavu Crne Gore. Poslanici pokreta Evropa sad, iako dio većine, nijesu podržali upućivanje peticije Vlade. Poslanik te stranke Dane Marković, rekao je da nauka i vjeronauka, ne mogu da se praktikuju i izučavaju pod istim krovom.
Opozicija, poput Markovića, tvrdi da nauka i vjera, ne mogu ići ruku pod ruku, te da nema nijednog društvenog opravdanja za ovu odluku, već da se radi o isključivo političkoj potrebi.
Mogućnosti uvođenja vjeronauke u škole, usprotivio se i dio cilvilnog sektora, navodeći da je takva inicijativa suprotna Ustavu, principima sekularizma i interesima djece i mladih.
“U crnogorskom obrazovnom sistemu postoji predmet Istorija religije, koji učenicima omogućava da uče o svim religijama i njihovim običajima, čime se podstiče interkulturalizam i zajedništvo, dok bi vjeronauka odvojila djecu vjernika od djece ateista, a i djecu vjernika dodatno razdvojila na različite vjeroispovijesti, i dodatno naglasila podjele zasnovane na etničkoj i vjerskoj distanci u crnogorskom društvu, koje su već izražene” navedeno je u reagovanju NVO, koje je podržao i CDT.
Iskustva sa prethodnim peticijama
Prva koja je sakupila preko potrebnih 6000 potpisa (8187) bila je peticija “Za spas Instituta „Dr Simo Milošević” Igalo” koja je kasnije podnešena Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Potpisi su se sakupljali od 30.01. 2023. do 31.03.2023, a 6000 potpisa prikupljeno je za 24 časa. Ipak, rasprava o toj temi, stavljena je na dnevni red odbora 14. marta 2023, dakle skoro dva mjeseca kasnije.
U maju iste godine, Zakonodavnom odboru, podnešena je peticija za zabranu Tik Toka u Crnoj Gori, koja je sakupila preko 6000 potpisa, ali Skupština ovu inicijativu nikada nije stavila na dnevni red niti je o njoj ikada raspravljano. U međuvremenu, podnešena je nova inicijativa za zabranu TikToka, a sakupljanje potpisa je u toku.
Peticiju za povećanje zatvorskih kazni za djela protiv polnih i seksualnih sloboda podnio je septembra 2023. NVO Gradjanski pokret MI MOŽEMO. Peticija je sakupila 6617 potpisa, ali na sajtu Skupštine nema podataka o tome da je nadležni Odbor ikada obavio saslušanje o ovoj temi.
Od 26. oktobra do kraja decembra 2023. prikupljani su potpisi podrške e-peticiji koja se odnosi na Poboljšanje uslova života za djecu i lica sa posebnim potrebama. Nakon sakupljenih potpisa, Odbor za zdravstvo je 27. februara iduće godine održao konsultativno saslušanje povodom peticije, kojoj je prisustvao njen podnosilac, kao i dva potpisnika peticije. Takođe, prisustvovali su i predstavnici državnih organa u čijem je domenu ovo pitanje.
Peticiju za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini u Skupštini Crne Gore, podnio je u ime Društva crnogorsko-palestinskog prijateljstva Denis Mekić, 15. januara 2024, a potpisi su prikupljeni za 24 časa. Ipak, upućivanje u skupštinsku proceduru naišlo je na prepreku – od podnosilaca inicijative je traženo da neko od poslanika preda peticiju, kako bi o njoj moglo da se raspravlja, što je uradio poslanik Nikola Zirojević. Rasprava o rezoluciji uslijedila je tek 28. juna 2024. godine, dakle skoro pola godine nakon što je podnijeta.
“Pravo na senzor, pravo na život” peticiju kojom se apeluje na Ministarstvo zdravlja i Fond za zdravstveno osiguranje da promijene Pravilnik o medicinskim pomagalima kojim uskraćuju pravo na senzore adultnim pacijentima, podnešena je 18. januara 2024. godine, a već 5. marta održana je sjednica Odbora za zdravstvo na kojoj se o njoj raspravljalo. Kao i u slučaju drugih peticija, koje su stigle do Odbora, raspravi o njima prisustvovali su inicijatori peticije, ali i predstavnici državnih organa.
Način na koji se peticije uvrštavaju na dnevni red pokazuje da formalna pravila nijesu dovoljna garancija jednakog tretmana građanskih inicijativa. Umjesto da procedura bude vođena isključivo brojem potpisa i javnim interesom, praksa ukazuje na selektivan pristup, gdje politički afinitet prema sadržaju peticije igra ključnu ulogu u brzini njenog razmatranja.
Jovana Đurišić
