Koliko je vjerodostojno prikazan izbor novog pape u filmu “Konklava”? 

136

Tajni proces izbora novog rimokatoličkog pape počinje danas – 7. maja, dvije nedjelje nakon smrti pape Franja u 88. godini. 

Ljubitelji za Oskara nominovanog filma „Konklava“, koji se bavi izborom pape, mogli bi da pomisle da već znaju šta ih očekuje. Ali koliko film zaista vjerno prikazuje stvarnost? 

Ovom temom bavio se faktčekerski portal PolitiFact koji nam je ustupio prenošenje njihove analize, koja se bavi upoređivanjem scena iz filma sa stvarnim konklavama i kontroverzama u vezi sa kardinalima. 

Tako da evo vaše posljednje šanse da izbjegnete spojlere. 

„Konklava“ prati priču kardinala Tomasa Lorensa, dekana Kardinalskog kolegijuma, kojeg igra Ralf Fajns. Lorens ima zadatak da vodi izbor pape, odnosno konklavu, nakon smrti pape. Kako konklava odmiče, otkrivaju se tajne i skandali povezani sa kardinalima koji su kandidati za papu. 

PolitiFact-ova rubrika MovieFact povremeno provjerava tačnost igranih filmova, obično upoređujući njihove detalje sa istorijskim događajima. „Konklava“ je fikcija, ali odlučili smo da ispitamo šta film prikazuje tačno, a šta pogrešno u vezi sa stvarnim procesom izbora novog pape. 

„Konklava“ je vjerna logistici stvarnog izbora pape, ali uzima više sloboda kada je riječ o načinu na koji likovi učestvuju u procesu. Kao dekan, kardinal Lorens donosi odluke koje u stvarnoj konklavi ne bi bile dozvoljene. 

Film „prilično dobro“ prikazuje procedure konklave, kaže B. Kevin Braun, predavač religijskih studija na univerzitetu Gonzaga. Ipak, Braun ima nekoliko zamjerki. Navodeći scenografiju i kostime, Braun kaže da su neki kardinali nosili rimske okovratnike koji „nisu sasvim tačni“, a misa prije konklave je prikazana bez oltara, povišene strukture koja se koristi u ceremonijama. Takođe, neke priče iz filma nemaju javni presedan u istoriji Katoličke crkve. 

‘Konklava’ je uglavnom tačna u vezi sa glasanjem, bojama dima, trajanjem 

Nakon smrti pape, Kardinalski kolegijum preuzima upravljanje Katoličkom crkvom. Ovi kardinali, koje su izabrali prethodni pape, dolaze iz cijelog svijeta. Samo kardinali mlađi od 80 godina mogu biti elektori. 

Konklava koja počinje 7. maja imaće 133 elektora iz 71 zemlje. (Još dvojica su formalno kvalifikovani, ali neće učestvovati iz zdravstvenih razloga.) 

Prije konklave, kardinali se okupljaju na sastancima zvanim „opšte kongregacije“, gdje raspravljaju o prioritetima Katoličke crkve. Konklava se održava u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, kao što je prikazano u filmu. 

Glasanje prikazano u filmu je uglavnom tačno, prema procesu koji opisuje Konferencija katoličkih biskupa SAD: Elektori glasaju tajno, prilaze peharu – velikoj čaši – izgovaraju molitvu i ubacuju listić. Održavaju se četiri kruga glasanja dnevno dok kandidat ne dobije dvotrećinsku većinu. Listići se spaljuju nakon svaka dva kruga, uz hemikalije koje proizvode dim različite boje: crni dim znači da papa nije izabran, a bijeli da crkva ima novog papu. 

U filmu, kardinalima su potrebna tri dana da izaberu papu, što je u skladu sa skorijom istorijom; Braun kaže da su konklave u posljednjih 100 godina trajale tri do četiri dana. Prema History.com, nijedna konklava nije trajala duže od nedjelju dana od 1831. godine. 

U filmu, kardinal Lorens rutinski krši pravila konklave primajući informacije spolja 

Film prikazuje kako kardinal Lorens komunicira sa monsinjorom Rejmondom O’Malijem, tražeći od njega da provjeri, na primjer, posljednji papin sastanak sa kardinalom Tremblejem i medicinsku istoriju kardinala Beniteza. Nakon što kardinali osjete podrhtavanje u Sikstinskoj kapeli, O’Malij kasnije obavještava Lorensa da je došlo do eksplozije na Piazzi Barberini u Rimu. 

Braun kaže da bi dobijanje informacija o događajima izvan konklave „kršilo pravila konklave“. 

Kardinali elektori su izolovani tokom konklave i nemaju pristup telefonima, televiziji ili drugim načinima komunikacije sa javnošću

Kardinal imenovan „in pectore“, odnosno u tajnosti, ne bi mogao da učestvuje u konklavi 

U filmu, Benitez, opisan kao nadbiskup Kabula u Avganistanu, iznenada se pojavljuje. Njega je papa koji je preminuo izabrao kao kardinala „in pectore“, odnosno u tajnosti. Stariji kardinali raspravljaju da li Benitez treba da učestvuje u konklavi, a Lorens odlučuje da je on „pravno kardinal“ i „ima pravo da učestvuje u izboru“. 

U stvarnoj konklavi, bilo bi nemoguće da kardinal čiji identitet nije otkriven prije smrti pape koji ga je imenovao učestvuje u konklavi. 

Kanonsko pravo, sistem zakona i pravila Katoličke crkve, kaže da papa može imenovati nekoga za kardinala i zadržati njegov identitet u tajnosti. Dokle god identitet nije otkriven, kardinal “in pectore” nema prava kardinala, uključujući pravo da učestvuje u konklavi. 

„To može biti urađeno, kao što film sugeriše, iz bezbjednosnih razloga, ako bi imenovanje kardinala moglo da ga dovede u opasnost zbog političke situacije u kojoj živi“, kaže Braun. 
 

Ako kardinal “in pectore” nije javno imenovan prije smrti pape, njegov status prestaje i „više se ne smatra kardinalom, čak i ako se njegovo ime pronađe u papinom testamentu ili nekom drugom dokumentu posle smrti pape“. 

To se dogodilo i u stvarnosti: papa Jovan Pavle II je imenovao četiri kardinala “in pectore”, ali je otkrio samo trojicu prije smrti iz Kine, Ukrajine i Letonije. Imenovanje četvrtog je isteklo kada je Jovan Pavle II umro 2005. 

Kardinali bi pokušali da saznaju za skandale prije konklave, ali glasine postoje 

U filmu, kardinali Džošua Adejemi i Tremblej su favoriti za papu tokom glasanja, ali njihove ambicije padaju kada Lorens otkriva detalje iz njihove prošlosti. Adejemi je imao tajnu vezu i možda dijete, a Tremblej je optužen za simoniju, odnosno prodaju crkvene funkcije. 

U praksi, kardinali pokušavaju da otkriju kontroverze i skandale prije izbora. 

„Svakako postoji političko nadmetanje i kardinali će dati sve od sebe da nijedan kardinal povezan sa skandalom ne bude izabran“, kaže Braun. „Međutim, vjerovatno je da će dati sve od sebe da identifikuju svaku naznaku skandala prije početka konklave.“ 

Na primjer, u stvarnosti je kardinal Anđelo Bečiu 2020. podnio ostavku na prava i privilegije kardinala i osuđen je za finansijske zločine 2023; tvrdio je da i dalje može da glasa na konklavi 2025. jer ga papa Franja nije isključio iz učešća. Kardinal Pietro Parolin, državni sekretar Vatikana, pokazao je dva pisma pape Franje u kojima stoji da Bečiu ne može da učestvuje u konklavi, prema izvještajima italijanskih medija. 

To se dešava tokom opštih kongregacija, kaže Braun, kada kardinali još nisu izolovani. 

Nije neuobičajeno da kardinali pokušaju da prošire sumnje o kandidatu kojeg ne podržavaju. 

To se dogodilo i papi Franji – tada poznatom kao kardinal Horhe Mario Bergoljo. 

Kako je Franja dobijao sve veću podršku tokom konklave 2013, „počele su da kruže glasine da ima samo jedno plućno krilo“, kaže Braun. Franja je tu epizodu opisao u intervjuu za knjigu objavljenu 2024. Kada ga je jedan kardinal pitao da li je to tačno, rekao je da mu je dio pluća odstranjen posle infekcije prije više od 50 godina. 

Izvor: PolitiFact