Ipak, iako postoje i izuzetno su aktivni, a njihove aktivnosti su prepoznate kao “botovske”, koordinacija i organizacija ovih naloga na društvenim mrežama nije na naročito visokom nivou.
Svakodnevim uvidom u digitalni ekosistem oko socio-političkih pitanja u Crnoj Gori, Raskrinkavanje je došlo do određenih nalaza. Odnosno, registrovani su brojni profili, naročito na Fejsbuku i X-u, koji direktno ili indirektno “botuju” za neku od partija na crnogorskoj političkoj sceni, ili zagovaraju neku politiku. Ipak, određeni lažni nalozi više “agituju” za uticaj Srbije, velikosrpske politike, nego za pojedinačnu partiju.
Neke od aktivnijih stranica koje “brane boje” prosrpskog korpusa, odnosno partija bivšeg DF-a su: Nikola Konzul, Krstinja Silna, Nikšić Ponosni Srpski Grad, Njegoš Urbani, Piro Berane, Prva MiMerka… Iako, kada su u pitanju partije, načešće dijele sadržaj Nove srpske demokratije, na tim stranicama i profilima dominira sadržaj vezan za veličanje Srpske pravoslavne crkve, ranijeg mitropolita SPC Amfilohija Radovića i njegovih nasljednika. Naročito aktivne bile su nedavno tokom sage o otkrivanju spomenika saradniku okupatora, Pavla Đurišića. Poznate su i po čestom dijeljenju sadržaja koje plasira Nova srpska demokratija. Nerijetko se na tim stranicama može pronaći i sadržaj kojim se ismijavaju ili omalovažavaju predstavnici opozicije, u prvom redu – DPS-a.
Sa druge strane, najveća podrška DPS-u i njihovoj politici dolazi sa X-a, sa anonimnih naloga koji često tvituju na iste teme napadajući vlast, SPC, Aleksandra Vučića. Dio naloga koji intenzivno podržavaju politiku DPS-a, manje drugih procrnogorskih partija. Većina njih tvituje pod pseudonimima, ali se zbog prirode ove društvene mreže, gdje veliki broj korisnika koristi pseudonime, ne može jasno utvrditi ko su partijski aktivisti a ko “dobrovoljni” navijači procrnogorskih partija.
Razmjere stvarnog “botovanja”, odnosno koordinisanog, neautentičnog ponašanja na društvenim mrežama, u Crnoj Gori značajno su manje i značajno slabije koordinisane, nego što je to slučaj u, recimo, Srbiji.
Takve, neautentične botove uočio je DFC a koristio ih Građanski pokret URA. Tada su ukazali da “Gordana Raičević”, “Josif Lalatović”, “Vojislav Milanović”, “Asmir Dautović”, “Petar Pravilović” i “Marija Piletić” u kontinuitetu promovišu i pružaju podršku Dritanu Abazoviću. Prisustvo ovih naloga jako je primjetno na Fejsbuk stranicama medija gdje na objave o URA ostavljaju pozitivne komentare i napadaju političke protivnike.
DFC je otkrivao i stranice Pokreta Evropa sad – Srbski svijet, EVROPSKA CRNA GORA, NASA CRNA GORA-НАША ЦРНА ГОРА, IZBORI 2022, CRNA GORA, Legija Crnogoraca, СВИ СРБИ ИЗ ЦГ У ЈЕДНОЈ ГРУПИ, Crna Gora za Spajic Milojka PES, Danilovgrad na mapi Evrope, РИЈЕЧ БОЖИЈА.
Podršku ovog tipa na mrežama imaju i Demokrate a najpoznatiji je “Joksim Poštar” (postoji istoimeni nalog koji radi za “drugu stranu”). Njihova aktivnost, doduše zajednička sa tadašnjim koalicionim partnerima iz PES-a, zabilježena je pred izbore 2024. kada su “Vijesti” analizirale komentare na svom portalu, na oko 150 tekstova u vezi sa izborima i uočile postojanje botova gotovo svih lista, uz dominaciju onih koji rade za koaliciju PES-Demokrate.
CDT i Partneri Srbija objavili su analizu „Borba protiv dezinformacija u Crnoj Gori kroz unapređenje zaštite podataka o ličnosti – pravni nedostaci i prilike“, koja pokazuje da pravni i institucionalni okvir Crne Gore i dalje ne omogućava efikasnu zaštitu građana od zloupotreba ličnih podataka i digitalnog targetiranja u političke i manipulativne svrhe. U analizi se ističe:
“Kampanje koje koriste podatke građana za mikrotargetiranje, uključujući i političko oglašavanje, mogu se sprovoditi bez obaveze procjene rizika, bez transparentnosti i bez stvarnog nadzora. Kazne za povrede zakona ostaju simbolične, čak i za najteže oblike zloupotreba. Takav okvir ne odvraća one koji podatke koriste kao alat političkog uticaja, već ih ohrabruje da ih nastave koristiti bez posljedica.”
U drugoj analizi, na osnovu monitoringa sedam crnogorskih portala, čije su netačne objave često predmet analize Raskrinkavanja, ispitano je da li i kako portali informišu građane o podacima o ličnosti koje prikupljaju preko svojih sajtova, načinima na koje ih obrađuju i kolačićima koje koriste. Rezultati pokazuju ozbiljne propuste: nijedan portal ne pruža građanima potpune i zakonom propisane informacije o tome koje podatke prikuplja i kako ih koristi; nijedan portal nema funkcionalan mehanizam koji bi omogućio građanima da lako, bez posebnih tehničkih znanja, upravljaju kolačićima; kolačići na ovim sajtovima se automatski aktiviraju čim posjetilac otvori stranicu, bez ikakvog upozorenja ili izbora; na većini portala, informacije o obradi podataka uopšte nijesu objavljene, a tamo gdje postoje, one su nepotpune, zbunjujuće ili čak pravno pogrešne.
Sve navedno znači da posjetioci ovih portala nemaju nikakvu kontrolu nad sopstvenim podacima, niti mogućnost da donesu informisanu odluku o njihovoj obradi. Portali time ne samo da krše zakon, već i zloupotrebljavaju svoj dominantan položaj i stepen digitalnog obrazovanja prosječnog građanina.
Primjeri iz Srbije
Kada je u pitanju region, svakako je najpoznatiji slučaj “botovanja” u Srbiji, kada je Stanford Internet opservatorija otkrila mrežu Srpske napredne stranke (SNS) i Aleksandra Vučića koja je za četiri godine tvitnula više od 43 miliona puta. Sve za podršku SNS-u i Vučiću.
2020, tadašnja mreža Tviter (sadašnji X) ugasila je oko osam i po hiljada profila sa kojih je poslato više od 43 miliona tvitova u kojima se “ističu pozitivne vijesti o vlasti Vučića, a napadaju njegovi politički protivnici”.
Tri godine kasnije, kompanija Meta je saopštila da je sa svojih platformi uklonila “mrežu koordinisanog neautentičnog ponašanja povezanog sa vladajućom Srpskom naprednom strankom (SNS)”. Prema nalazima Meta-e, ta mreža je služila za targetiranje publike na Fejsbuku, Instagramu, ali i Tviteru, Jutjubu, a navodni cilj je bio stvaranje slike o široko rasprostranjenoj i autentičnoj podršci Vučiću i SNS-u.
Iste godine u javnost je procurio spisak od 14 hiljada botova, koji navodno rade za SNS.
Jedan od poznatijih primjera “botovanja” u dogodio se 2022, nakon sjednice Generalne skupštine UN-a, kada je govorio predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. Srpski tabloidi priklonjeni režimu opisivali su njegov govor kao “istorijski” kad je svima sve “sasuo u lice” i odvažio se da kaže što niko ne smije. Ono što je zaokupilo pažnju medija “s druge strane”, kao i fekt-čekera, je činjenica da je Vučićev govor na Jutjubu za veoma kratko vrijeme prikupio neobično veliki broj pregleda, a pratili su ga komentari uglavnom slične ili iste sadržine. Raskrikavanje je tada prenijelo:
“Još jedan od fokusa naših tabloida u izveštavanju o ovome bio je uspeh videa Vučićevog govora na kanalu UN-a.
Informer piše da je govor predsednika imao veliki broj pregleda, a ljudi širom svijeta imali su samo riječi hvale… Ovo je delimično tačno – Bajdenov govor u trenutku objavljivanja ovog teksta ima 207.000 pregleda, iza njega slijdi filipinski predsjednik sa 177.000 pregleda, a Vučić ima oko 108.000. Lideri nekih drugih zemalja, poput Britanije, Kanade ili Ukrajine imaju triput manje pregleda.
Iako iz tekstova tabloida može zvučati da je svijt oduševljen njegovim nastupom, sudeći po broju pregleda i komentarima ispod Jutjub videa, činjenica je, međutim, da je veliki broj komentatora (a ujedno i pregleda) došlo upravo iz Srbije.
Njihova aktivnost podseća na „botovsku“, budući da su komentari jednolični, ponavljaju se i koriste iste fraze poput „sasuo im je sve u lice“, „kapa dole“ ili „svaka reč na mestu.”
Botovi SNS-a su, prema izvještajima korišteni u kampanji SPC i tokom protestnih litija 2020, dok su “domaći” bili aktivni kada se smjenjivala Vlada Zdravka Krivokapića.
Daleko poznatiji primjeri “botovanja” su oni iz 2016. i izbora u SAD kada su prema brojnim procjenama upravo oni pomogli Donaldu Trampu da pobijedi, kao i tokom kampanje za izlazak Velike Britanije iz Evropske unije, takozvanog Bregzita. Botovske mreže korišćene su i u drugim zemljama, zarad uticaja na politički i socijalni poredak, kao što su Francuska i Brazil
Ko, zašto i kako koristi botove?
U političkom i socijalnom kontekstu, botovi mogu preplaviti mreže objavama koje promovišu određene narative ili potiskuju druge. Samim tim utiču na teme koje su u trendu, ili dominiraju onlajn prostorom. To bi značilo da, između ostalog, služe i za podsticanje polarizacije i širenje dezinformacija objavljivanjem i dijeljenjem kontroverznog ili lažnog sadržaja.
Njihova meta su određene teme, putem kojih se stvaraju eho komore ili grupacije gdje se slične dezinformacije ponavljaju i amplifikuju. Dijeljenjem, lajkovanjem i ponovnim objavljivanjem lažnih vijesti unutar ovih grupa, botovi pojačavaju i normalizuju laži, navodeći publiku da vjeruje da su takvi narativi široko rasprostranjeni. U tome pomažu taktike poput masovnog šerovanja/retvitovanja, “guranja” heštegova i agresivnog objavljivanja…
Botovi šire dezinformacije kroz različite tipove sadržaja – tekstualne članke, fotografije, video zapise, komentare i mogu da prošire jednu dezinformaciju milionima korisnika za nekoliko sekundi, što dodatno naglašava opasnost od njihovog djelovanja.
Kampanje koje sponzorišu države kao što su Rusija ili Iran, kao i Srbija, koriste botovske mreže za ostvarivanje geopolitičkog uticaja, kao i za kampanje usmjerene na izbore i kreiranje javnog mnjenja. Čak su i terorističke organizacije kreirale aplikacije za automatizaciju masovnog širenja sadržaja i regrutovanje ili mobilizaciju pristalica.
Botovske mreže, dakle, mogu da šire dezinformacije u velikim razmjerama, koordinišući veliki broj automatizovanih naloga kako bi se brzo distribuirao lažni, obmanjujući ili polarizujući sadržaj. Takav sadržaj potom postaje viralan i djeluje legitimno.
Analize govore da ovakve mreže predstavljaju moderno sredstvo za masovni uticaj i sajber kriminal. Big-tech kompanije rade na kontramjerama, otkrivanju i suzbijanju, ali tehnološki, politički i socijalni izazovi su i dalje tu.
Bot: od softvera do sfera političkog uticaja
Ako se vratimo malo u prošlost, treba podsjetiti da je riječ “bot” akronim i da dolazi iz gejminga. Kako pišu usko specijalizovani portali, sami termin se pojavio mnogo prije pojave samog interneta, vremenom je evoluirao i na kraju se došlo do toga da su botovi postali softveri. Ti softverski programi obavljaju određene zadatke, automatizovane procese, sa jasnim operacijama koje trebaju biti izvršene. Bot će obaviti jednostavne, ali i kompleksne zadatke, koji su definisani u samom programu. Najbitnije za ovu priču je analogija sa čovjekom, jer su botovi inicijalno programirani da simuliraju ponašanje čovjeka.
Na drugoj strani, kao što je navedeno: savremeni botovi se najčešće koriste za automatizovano plasiranje sadržaja na društvenim mrežama s ciljem kreiranja vještačkog utiska podrške, diskreditacije protivnika i širenja dezinformacija. Programirani su da oponašaju stvarno ljudsko ponašanje, komentarišu, lajkuju, dijele i kreiraju lažne profile. Često djeluju unutar organizovanih mreža kako bi uticali na percepciju neke ideje, osobe ili političkog subjekta.
Botovi na društvenim mrežama najjednostavnije bi se mogli podvesti pod mrežu naloga/profila, koje obično kontroliše neki entitet ili grupa kako bi obavljali koordinisane akcije. Te akcije mogu biti: širenje propagande, distribucija spama ili zlonamjernih linkova, manipulisanje trendovima i jačanje narativa na društvenim mrežama. Botovske mreže koriste sajber kriminalci, državni akteri, marketinški stručnjaci, prevaranti iii treće strane, koje imaju interes da pridobiju finansijsku dobit, ali i – politički kapital.
Mreže botova na društvenim mrežama, dakle, sastoje se od velikog broja lažnih ili automatizovanih profila, sinhronizovanih da djeluju zajedno.