Porast nivoa mora nije ujednačen u svim djelovima svijeta – regionalne razlike postoje zbog lokalnih geoloških kretanja zemljišta, morskih struja, gravitacionih efekata otapanja leda, itd. Ipak, Sredozemno more kao cjelina prati globalni trend rasta nivoa mora, sa određenim posebnim karakteristikama. Za Jadransko more, dostupne studije i projekcije pokazuju sličan rast kao globalni prosjek ili nešto niži, uz moguće izražene lokalne efekte tokom oluja. Procjene porasta nivoa Jadrana do 2100. kreću se od oko 32 cm do 65 cm u odnosu na kraj 20. vijeka, u zavisnosti od korišćenih klimatskih modela i scenarija. Ovaj raspon obuhvata umjerene i pesimistične scenarije emisija. Nacrt Nacionalnog plana adaptacije (NAP) za Crnu Goru usvojio je srednju projekciju od +35 cm do kraja vijeka, što je konzervativna procjena zasnovana na dostupnim regionalnim podacima.
Ipak, specifičnosti Jadrana ogledaju se u njegovoj geometriji – kao relativno plitko i poluzatvoreno more, Jadran je podložan jakim jugo i bura vjetrovima koji mogu nagomilati vodu u pojedinim zalivima. Zbog toga su ekstremne meteorološke situacije (olujni vjetrovi, cikloni) sposobne privremeno podići nivo mora duž obale i do dodatnih nekoliko desetina centimetara.
Primjera radi, Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore upozorava da tokom jakih oluja nivo Jadranskog mora kod Crne Gore može privremeno skočiti za ≈70–95 cm iznad uobičajenog zbog kombinacije talasa, niskog pritiska i vjetra. Ovi ekstremni vodostaji predstavljaju posebnu prijetnju jer mogu izazvati plavljenje obale i prije nego što prosječan nivo mora znatno poraste. Takvi događaji su već zabilježeni – npr. visoke plime uz olujni jugo koje poplave djelove obale Kotora ili Ulcinja. U budućnosti se očekuje da će porast osnovnog nivoa mora dovesti do češćih i težih obalnih poplava pri olujama, jer će i umjereni meteorološki događaji polaziti sa više početne tačke mora.
Važno je naglasiti i jednu relativno povoljnu okolnost za Crnu Goru: veliki dio crnogorske obale je brdovit i kamenit, sa strmim obalama koje se naglo uzdižu iz mora. Takva topografija znači da porast od recimo 0,5 m neće potopiti velike površine kopna na tim lokacijama (za razliku od ravničarskih delta ili atola). Ranjivost obalnog područja Crne Gore na porast mora generalno nije vrlo visoka za veći dio obale.
Međutim, nizinski djelovi obale i pješčane plaže – kojih doduše ima manje, ali su ekonomski i ekološki izuzetno vrijedni – biće teško pogođeni. IPCC u Trećem nacionalnom izvještaju konstatuje da su najugroženije pješčane plaže niskog reljefa, naročito one formirane na riječnim nanosima (aluvijalnim ravnima). U Crnoj Gori je Ada Bojana istaknuti primjer takvog područja najveće ranjivosti.
Rizici i posljedice za obalne opštine u Crnoj Gori
Svaka obalna opština u Crnoj Gori osjetiće određene negativne posljedice porasta nivoa mora, ali one neće biti jednake svuda. Najveći rizik je koncentrisan na nizinskim djelovima obale – Ulcinj/Ada, pojedine plaže Budvanske rivijere, Solila Tivat, niska područja u Boki, itd. Posljedice obuhvataju: češće obalne poplave (tokom oluja i ekstremnih plima), intenziviranje obalne erozije (nestanak plaža), širenje slane vode u priobalna zemljišta i estuare, te oštećenja infrastrukture (puteva, šetališta, obalnih zidova, luka, turističkih objekata).
Pored materijalne štete, tu su i dugoročni efekti: smanjenje površine plaža dovodi u pitanje turističku ponudu, ekosistemi gube staništa (npr. ugrožen je rezervat Tivatska solila zbog porasta nivoa mora) i raste potreba za investiranjem u zaštitu umjesto u razvoj. Studije navode i rizik od gubitka kulturnih dobara – npr. obalni arheološki lokaliteti, kulturni spomenici i sl. mogu biti oštećeni ili izgubljeni usljed plavljenja i posolice. Sve ovo može imati domino-efekat na lokalnu ekonomiju i kvalitet života.
Ne možemo zaustaviti more, ali se možemo pripremiti
Adaptivni kapacitet Crne Gore biće testiran u narednim decenijama. Iako mala zemlja sa ograničenim resursima, Crna Gora može dosta postići kroz planiranje, međunarodnu saradnju i korišćenje najboljih praksi. Za sada, institucionalna svijest o ovom problemu postoji – klimatske promjene su prepoznate u strategijama, a izrada NAP-a je korak u dobrom pravcu.
Međutim, kašnjenje u usvajanju tog plana, koji je već duži period u formi nacrta, i sporost sprovođenja mjera ukazuju da adaptivni kapacitet treba osnažiti. To podrazumijeva bolju koordinaciju institucija (npr. Ministarstva ekologije, Uprave za vode, obalnih opština i dr.), obezbjeđivanje finansijskih sredstava (kroz fondove EU, Zeleni klimatski fond, razvojne projekte) i uključivanje stručnjaka raznih profila (inženjera, klimatologa, urbanista, biologa).
Takođe, valja naglasiti da je mit o „nepromjenljivom moru” – koji koriste negatori klimatskih promjena opasan narativ koji može voditi ka nečinjenju. Naprotiv, naučni konsenzus je čvrst: nivo mora se diže i nastaviće da se podiže zbog zagrijavanja planete. Zanemarivanje ove činjenice ne čini je manje istinitom, već samo ostavlja zajednice nespremnim za ono što dolazi. Stoga je zadatak i novinara i naučnika i donosilaca odluka da “prebunkuju” takve narative – da unaprijed informišu javnost o realnim, dokazanim promjenama koje su u toku, kako klimatska kriza ne bi bila potcijenjena.
Porast nivoa mora je jedan od najozbiljnijih aspekata klimatskih promjena globalno, a Crna Gora kao dio Jadranskog regiona nije pošteđena ovog trenda. Naprotiv, već sada vidimo prve znake – od nestajanja djelova Ade Bojane do učestalih plavljenja priobalja u zimskim olujama. Uz snažnu naučnu osnovu i pravovremenu akciju, crnogorska obala može se djelimično zaštititi i prilagoditi, čuvajući svoje prirodne ljepote i kulturno blago za buduće generacije. Ovo je izazov koji zahtijeva dugoročnu viziju i saradnju svih segmenata društva, ali je istovremeno i šansa da se razvoj obalnog područja planira održivo i otporno na klimu 21. vijeka. Klimatske promjene su realnost, na nama je da se toj realnosti prilagodimo na najbolji mogući način, oslanjajući se na nauku, prevenciju i zajedničko djelovanje.
