E, onda je došao 30. avgust (ne trajekt nego događaj na osnovu kojeg se i nakon pet godina određuje ko je laža a ko istina) pa su neki od ovih medija počeli da brane vlast jednako, ako ne i žešće od svojih prethodnika. I to ne samo jednu vlast, nego dvije, jednu ovdje, jednu tamo daleko, o tome smo već pisali.
Svako ko kritikuje odmah biva napadnut. OK, ništa novo. Ipak, odbrana i zaštita idu na „level up“ kad se takne crkva. I to ne za bilo što, već kad se kaže da crkva veliča osvjedočene, dokazane, presuđene saradnike fašista.
U crkvenoj kampanji koja nema za cilj da nas učini duhovnima, pobožnima, ispravnima, već cilja da nas priuči da su saradnici okupatora, autori pokolja i poraženi u Drugom svjetskom ratu bili ispravni, pobožni i duhovni.
Napadaju se mediji koji tu kampanju kritikuju i stavljaju se u isti koš sa partijama. Orkestrirana, veli, histerija protiv Srpske pravoslavne crkve, i ne samo nje, nego i protiv srpskog naroda. Jer, podrazumijeva se, svi su Srbi bili četnici a nije ih poginuo bezbroj u borbi protiv fašizma i nacizma, i od ruke ovih koje sad crkva želi učiniti ispravnima.
Mediji, veli, Prve i Druge familije pune novinske stupce SPC i mitropolitima, a sve da bi skrenuli pažnju sa šverca duvana i ubistava!
Ipak, ti isti mediji su relevantni da se od njih preuzme (da ne kažem prepiše) izvještaj koji paše narativu, tada oni ne histerišu već su objektivni.
Napadaju se političari koji kažu da je neoMitropolit iskrivio činjenice (da ne kažem obmanuo ili nešto teže). OK, njih napadajte, kad već oće u politiku i kad su imali medije iste/slične kao što ste vi. Od šponde se napadne i vlast i premijer koji je u čudu.
Napadaju se NVO i kolumnisti. Pobožno, skrušeno i nadasve pomiriteljski se piše o „plaćeničkoj njušci“ Zlatka Vujovića koji, vele, hoće da hapsi Metodija. Prema zvaničnoj statistici, Zlatko Vujović je uhapsio nula građana. Tekst o Balši Brkoviću, odnosno, kako to kaže autor tekst o “tri generacije laži, mržnje i špijunaže familije Brković” više podsjeća na bacanje prokletstva ili (ponovo) anateme na cijelu jednu porodicu, fali samo “kuća vi se iskopala” kao zaključak.
Napadaju se Daliborka Uljarević i Milica Kovačević, koja, vele, koordinisano nastupa sa portalom Standard, Maticom crnogorskom. S obzirom na to da ono što Raskrinkavanje piše Milica vidi tek kad svi ostali, može se reći da ne nastupa koordinisano ni sa nama, a još manje sa Maticom crnogorskom i portalom Standard, čije smo objave, usput budi rečeno, ocjenjivali kao netačne.
Napadaju se tužilaštva kad obavijeste da su uzeli da pažljivo pročitaju to što je rečeno i da će vidjeti je li se ko ogriješio o zakone nas smrtnika. Komunisti i ustaše, kažu, u ataku na crkvu.
Šalje se poruka da mantija garantuje imunitet, poznavanje istorije, ljudskih prava i ovozemaljskih zakona i da bog(ovi) ispisuju nove stranice istorije u kojima su Pavle Đurišić, Draža Mihailović, a nekima i Osman Rastoder i slični oslobodili ove prostore fašizma. Poručuje se svima, neizabranima, onima koje je izabrao Tužilački savjet i onima izabranima dvotrećinskom većinom u parlamentu da ne smiju preispitivati riječi onih koje je izabralo njegovih pet kolega sveštenika iliti Sinod.
