Tvrdnje da su poplave izazvane „tehnokratskim operacijama modifikacije vremena“, brzo su se proširile putem Facebooka (arhivirano), ali i portala (arhivirano) poznatih po promovisanju teorija zavjere, od „chemtrailsa“ do negiranja klimatskih promjena. U objavama se navodi da je zasijavanje oblaka, koje je sprovela privatna kompanija, direktno izazvalo ekstremne padavine i katastrofu:
,,Desetljećima je modifikacija vremena bila aspekt tehnokratskih operacija koje su vodile vlade i privatni sektor, a koje su bile svedene na kategoriju teorije zavjere. Ipak, u slučaju poplava u Teksasu, pojavila se kao jasan faktor koji je uzrokovao prirodnu katastrofu.’’
Ove tvrdnje, međutim, nemaju naučno utemeljenje – a činjenice govore sasvim drugačiju priču.
Šta se zaista desilo u Teksasu?
U noći između 3. i 4. jula 2025, centralni Teksas je pogodila obilna kiša (arhivirano) povezana sa ostacima tropske oluje Beri (Barry). U regionu poznatom kao Texas Hill Country, zbog brdovitog reljefa i nepropusnog tla (arhivirano), nastale su razorne bujične poplave (flash floods), koje su usmrtile najmanje 137 ljudi i izazvale štetu od više stotina miliona dolara.
CBS News (arhivirano) je u svojoj analizi prenio izjavu meteorologa Travisa Herzoga (arhivirano), koji je nedvosmisleno naglasio:
„Zasijavanje oblaka ne može stvoriti oluju ovakve veličine ili jačine. Zapravo, zasijavanje oblaka ne može stvoriti niti oblak’’, kazao je Hercog, takođe naglasivši kako se ovom metodom ne može stvoriti oluja, već se eventualno može povećati količina padavina iz postojećih oblaka.
Kompanija Rainmaker Technology Corporation, koja se našla na meti optužbi, izdala je zvanično saopštenje i objavila letne zapise (arhivirano) koji potvrđuju da je njihova operacija zasijavanja oblaka završena 2. jula, dakle dva dana prije nego što je pogodilo nevrijeme. Pored toga, mjesto gdje je operacija sprovedena – grad Plezanton – nalazi se oko 240 kilometara jugoistočno od najteže pogođenog područja Ker Kaunti (Kerr County).
Čak je i izvršni direktor Rainmakera, Augustus Doriko, iznio dokaze i izjavio za CNN:
„Ovo što se dogodilo nije rezultat našeg rada. Zasijavanje oblaka ne može izazvati ovakav događaj. Može samo pojačati padavine iz već postojećih sistema – i to marginalno.“
Šta kažu stručnjaci i naučna zajednica?
Profesor Dev Nijogi (arhivirano) sa Univerziteta u Teksasu u Ostinu, koji se bavi proučavanjem ekstremnih vremenskih pojava, kategoričan je (arhivirano):
„Izrazito je nevjerovatno da je zasijavanje oblaka imalo ikakav uticaj na ove poplave.“
Prema njegovim riječima, vremenski modeli i satelitski podaci su jasno pokazivali dolazak velike količine vlažnog vazduha, a padavine su bile predviđene danima unaprijed. Ne postoji ni jedan naučni pokazatelj koji bi podržao tezu da je ljudska intervencija bila uzrok.
Šta je zapravo zasijavanje oblaka?
O metodologiji zasijavanja oblaka (eng. cloud seeding) smo više puta pisali (1, 2, 3, 4). Radi se o metodi atmosferske modifikacije u kojoj se u oblake ispuštaju čestice poput srebrnog jodida ili suvog leda, s ciljem da se potpomogne kondenzacija vodene pare i izazovu padavine. To je tehnologija koja se koristi širom svijeta, naročito u sušnim područjima, kao što su dijelovi Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata i zapadnih saveznih država SAD-a.
Iz izvještaja američke General Accounting Office (GAO) (arhivirano), koji sumira naučne studije o modifikaciji vremena, i istraživanjima profesionalnog tima Katje Fridrih (arhivirano) sa Univerziteta u Koloradu, efekat zasijavanja oblaka se, u idealnim uslovima, kreće do maksimum 20 % povećanja padavina — i to samo iz postojećih oblaka, bez stvaranja novih. Njen tim je eksperimentima pratio čestice kreirane pri zasijavanju sve dok nisu pale na tlo kao padavine, potvrdivši da je efekat ograničen i nije trenutan niti masovan.
Zašto ljudi vjeruju u ove teorije?
Kao i kod mnogih drugih prirodnih nepogoda, tragedije poput ove često podstiču poriv da se pronađe konkretan krivac. Psiholozi i istraživači dezinformacija ističu da je sklonost ka teorijama zavjere jedan od načina suočavanja sa strahom i gubitkom kontrole – naročito u svijetu koji je sve više pogođen klimatskim ekstremima.
Pojedine javne ličnosti i političari dodatno raspiruju te narative – bilo iz ideoloških, političkih ili senzacionalističkih razloga. Ipak, kao što je rekao i teksaški senator, republikanac Ted Cruz,
„Ne postoje nikakvi dokazi koji bi povezali modifikaciju vremena sa ovim događajem. Ljudi na internetu ponekad dolaze do zaista čudnih zaključaka.“
Zasijavanje oblaka je ograničena tehnologija čiji efekti ne samo da su minimalni, već nikako ne mogu izazvati razorne oluje i masovne poplave. Tvrdnje koje se plasiraju bez dokaza samo skreću pažnju sa stvarnih problema – a njih, nažalost, u doba klimatskih promjena, imamo na pretek.
Poplave u Teksasu su tragična posljedica kompleksne kombinacije prirodnih faktora i sve češćih klimatskih ekstrema, koji postaju sve izraženiji širom svijeta. Umjesto da se okrećemo neosnovanim teorijama, potrebno je jačati razumijevanje klimatskih pojava, ulagati u otpornost infrastrukture i hitno djelovati na polju klimatske politike.
Ova tvrdnja dobija ocjene: lažna vijest i teorija zavjere.
Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.