“Zasijavanje oblaka” postoji, za razliku od “kemtrejlsa”

318

Bijela kuća nije priznala postojanje “kemtrejlsa”, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) nije tužila pojedine zemlje zbog zaprašivanja iz vazuduha, Španska vlada nije prskala građane “kemtrejlsima”… 

Ovaj niz nastavljamo analizirajući sljedeću tvrdnju: 

‘Chemtrailsima’ protiv suše, požara i zagađenja zraka: Je li rješenje kontroverzna umjetna kiša?” 

Riječ je o naslovu članka koji je objavio Tportal.hr, a prenijeli brojni korisnici Fejsbuka  (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10).  

U tekstu se dodaje i sljedeće: 

“U tzv. ‘zasijavanju’ oblaka najdalje su otišli Emirati, a neki njime pokušavaju riješiti i problem zagađenja zraka. I dok ovi ‘chemtrailsi’ ne uzbuđuju pretjerano standardne zagovornike teorija zavjere, na meti kritika su u znanstvenim krugovima”. 

Već na prvi pogled članka u nadnaslovu teksta, kao i podnaslovu je napisano “zasijavanje oblaka”. 

I upravo je to ključna riječ, koja se prožima u ostatku teksta, a koja zapravo nema nikakve veze sa “kemtrejlsima”, niti potvrđuje njihovo postojanje. 

Zasijavanje oblaka (eng. cloud seeding) zapravo predstavlja tehniku modifikacije vremena koja poboljšava sposobnost oblaka da proizvode kišu ili snijeg, uvodeći sitna ledena jezgra u određene vrste oblaka ispod tačke smrzavanja, objašnjeno je na sajtu Desert Research Institute, instituta koji se bavi istraživanjima u oblasti životne sredine. 

Ova jezgra pružaju osnovu za formiranje pahuljica snijega. Nakon što se zasijavanje oblaka izvrši, novo formirane pahulje snijega brzo rastu i padaju iz oblaka nazad na površinu Zemlje, povećavajući snijeg i protok rijeka. 

Prve pokušaje zasijavanja oblaka sproveli su naučnici još tokom 50-ih godina prošlog vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Danas se njihova metoda koristi u mnogim državama svijeta, uglavnom za izazivanje kiše tamo gdje je suša, ali i radi čišćenja vazduha. 

Kontroverzna metoda 

Njemački DW navodi u jednom tekstu posvećenom ovoj pojavi da je zasijavanje oblaka sporno iz više razloga.  

„Ako izazovete kišu na jednom mjestu, onda ćete je smanjiti na drugom. To samo po sebi stvara pobjednike i gubitnike”, naveo je za DW Dejvid Kejt, profesor primijenjene fizike na Univerzitetu Harvard. 

Stručnjaci takođe upozoravaju da bi kontrola vremenskih prilika mogla da pomjeri fokus s tradicionalnih mjera, namijenjenih borbi protiv klimatskih promjena. 

„Geoinženjering, uključujući i ‘zasijajavanje oblaka’, opasan je eksperiment, može da se otme kontroli i izazove neželjene posljedice”, smatra Hoze Miguel Vinjas, španski meteorolog”. 

Zasijavanje oblaka može se obaviti iz aviona, dronova ili sa zemlje. 

Dakle, riječ je o metodi vještačkog izazivanja kiše i ne može se poistovjećivati sa “kemtrejlsima”, koji su zapravo izmišljen fenomen. 

Sličnim tvrdnjama su se bavile i kolege iz Faktografa, ukazujući na isti zaključak. 

Teorija zavjere o kemtrejlsima pojavila se još 90-ih godina prošlog vijeka, kada se tvrdilo da tragovi aviona na nebu sadrže hemikalije, zbog čega im je dat naziv „chemtrails“ (tragovi hemikalija), što se pripisivalo vladama, koje su to navodno radile zbog kontrole vremena ili raspršivanja droga kako bi se uticalo na opštu populaciju. 

Zbog prethodno navedenih činjenica, objave na Fejsbuku ocjenjujemo kao dezinformaciju i teoriju zavjere. 

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija. 

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza. 

In this article