Uglavnom se negativne priče svode na to da njihovi proizvodi nijesu zdravi. Da li je to tako ili ne – stvar je za ozbiljnu analizu, istraživanja i nalaze stručnjaka koji se bave kvalitetom hrane.
A, pitanje koje se postavlja ovih dana na društvenim mrežama je: otkud Mekdonaldsu toliko meso? U jednom videu, napravljenom uz pomoć alata vještačke inteligencije (AI) navodi se da je izvor mesa za pljeskavice sumnjivog porijekla: (arhivirano: ovdje)
“Da li ste znali da McDonald’s prodaje 6.5 miliona hamburgera svakog dana? To je 195 mjesečno, zastanite na sekundu i zamislite te milione svakog dana a ipak, jeste li ikada zapravo vidjeli krave koje hrane ovo ludilo? Mislim, razmisli o tome čak i da svaku kravu pretvoriš u desetine pljeskavica i dalje bi vam trebali milioni njih svaki dan. Odakle dolaze? tajni mega ranč skriven pod zemljom? laboratorije koje u tišini uzgajaju meso, kloniraju ga poput nekog distopijskog eksperimenta. Ljudi se tome smiju, ali matematika ne laže, brojevi nemaju smisla čak ni globalno i što više kopaš, to je čudnije. Kamioni dostavljaju meso brže nego što bi ga bilo koja farma mogla uzgojiti. Tvornice toliko ogromne da biste se mogli izgubiti u njima, zalihe teku preko kontinenata poput neki nevidljivi sistem o kojem niko ne govori, pa se zapitajte kada vi zagrizi taj hamburger jesi li zaista ono što misliš? Ili se iza svake pljeskavice krije neka skrivena priča?”
Na sajtu Mekdonaldsa se navodi da njihovo meso nije distopijskog porijekla, niti da je poteklo sa tajnih rančeva. Naprotiv:
“Mekdonaldsovi burgeri se prave od 100% mljevenog junećeg mesa, oblikuju se u pljeskavice za hamburgere, a zatim se brzo zamrzavaju kod naših dobavljača kako bi se zadržao odličan svjež ukus. Dodajemo so i biber našim burgerima kada se peku na roštilju u našim restoranima kako bismo istakli sav taj odličan ukus govedine.”
U Mekdonaldsu se “kunu” čak i da ne koriste vještačke konzervanse, vještačke arome ili dodate boje iz vještačkih izvora. Na njihovom sajtu se, takođe, mogu pronaći brojni dobavljači raznih namirnica, pa i mesa.
Za lanac koji broji oko 40 hiljada restorana u više od 100 zemalja širom svijeta potrebno je puno dobavljača, a mediji pišu da za meso postoje dva glavna:
“Prema Mekdonaldsu, govedina ovog lanca brze hrane nabavlja se sa raznih farmi širom svijeta, ali dva najveća američka dobavljača su Lopez Foods sa sjedištem u Oklahoma Sitiju i Keystone Foods sa sjedištem u Pensilvaniji. Veb-sajt Mekdonaldsa tvrdi da organizacija koristi „odgovorno uzgajane sastojke iz Mekdonaldsove zajednice farmera“ u posvećenosti izgradnji „boljeg Mekdonaldsa“ imajući u vidu brigu o kupcima. S obzirom na to da je lanac uklonio vještačke konzervanse i arome iz nekih klasičnih jela sa menija 2018. godine, čini se da Mekdonalds razumije potražnju za jednostavnijim sastojcima.”
Pretragom brojnih sajtova Mekdonaldsa, u brojnim zemljama, dolazi se do podataka da je meso u tim zemljama uglavnom sa domaćih farmi. Tako, na primjer, u Velikoj Britaniji potiče sa farmi širom Britanije i Irske, u Kanadi iz Kanade itd.
Ranije su i Raskrinkavanje i drugi fekt-čekeri pisali o teorijama zavjere vezanim za Mekdonalds.
Zbog nemogućnosti dokazivanja da meso za hamburgere poznatog lanca brze hrane nastaje na “tajnim rančevima”, ali i javno dostupnih informacija koje pobijaju tu tezu, sporna objava dobija ocjenu – teorija zavjere.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.