Od početka rata u Ukrajini, iz više navrata smo pisali o dezinformacijama vezanim za Poljsku. Odnosno, ruska propaganda želi da na Poljake svali ono što zapravo Rusija radi u susjednoj državi – otimanje tuđih teritorija. Poljaci su se jasno izjasnili – da nemaju pretenzija ka Ukrajini.
Isto, valjda, važi i za Bjelorusiju.
U medijima se pojavio naslov:
POLJSKA VOJSKA SPREMA UDAR NA BJELORUSIJU?!
Međutim, nijednim slovom u tekstu se ne navode dokazi, ili bar namjera, da će poljska vojska navaliti na susjede.
Portal Intermagazin piše o disidentskoj grupi BYPOL, koja je sastavljena od bivših bezbjednjaka iz Bjelorusije. Njeno liderstvo je prebjeglo u Ukrajinu, a zatim u Poljsku. Prvi čovjek BYPOL-a, Aliaksandr Azarau, dao je intervju za poljsku televiziju VRT. Tu je govorio o mogućem puču u Bjelorusiji i dodaje da su planovi na stolu, samo da se čeka pravi momenat. U tekstu VRT-a, između ostalog, navodi se:
“Mnogi članovi BYPOL-a takođe prolaze obuku. Njih u kampovima poljske vojske obučavaju bivši specijalci. „Ovdje su već obučene stotine ljudi“, kaže Azarau. Oni se spremaju za moguću borbu protiv Lukašenkovog režima, ali većina se i dalje nada mirnom prenosu vlasti.”
Dakle, Azarau je potvrdio da se obuka za eventualni puč sprovodi u Poljskoj, što svakako ne znači da poljska vojska sprema udar na Bjelorusiju, kako se može shvatiti iz naslova spornog teksta.
Azarau i njegove kolege promijenili su stranu nakon predsjedničkih izbora 2020. i masovnih protesta u Bjelorusiji. BYPOL je proglašena za terorističku organizaciju, a sam Azarau je u odsustvu osuđen na 25 godina zatvora. BYPOL podržava opozicionu prvakinju Svetlanu Tihanovskaju i poziva na nove predsjedničke i parlamentarne izbore, zasnovane na demokratskim principima.
Na drugoj strani, predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko, suvereno vlada zemljom od 1994. i glavni je saveznik predsjednika Rusije, Vladimira Putina.
Ova objava dobija ocjenu – dezinformacija.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
