Optužbe o zločinima u Marijupolju bez dokaza

3712
zlocini-u-marijupolju

Distribuiranje pristrasnog, neprovjerenog i proruskog propagandnog sadržaja sa ratišta u Ukrajini svakodnevna je pojava u pojedinim medijima koji ne poštuju osnovne standarde izvještavanja. Danima, fokus je na gradu Marijupolju

U tim objavama često su tema stradanje i zločini nad civilnim stanovništvom koji se bez nuđenja konkretnih pripisuju ukrajinskom bataljonu Azov, a istovremeno se ukazuje da zapadni mediji ruskoj strani pripisuju te zločine.

Jedan u nizu takvih primjera je članak portala IN4S pod nazivom „Italijanski i francuski novinari: Ukronacisti ubijaju civile u Marijupolju,SAD i Britanija oslonac Zelenskog“ , a koji je završio na fejsbuk  stranici  „Glas Moskve“.

IN4S u tekstu navodi:

„Italijanski ratni reporter Vitorio Ranđeloni prenio je izjavu jednog građanina:

„Trupovi poginulih leže tu još od marta. Stradali su od ukrajinskih nacističkih snajpera, koji su pucali iz fabrike. Kao da imaju samo dva zadatka – da ubiju ljude i unište infrastrukturu. Od samog početka sam ovdje, sve pratim…“.

IN4S koji je navodno našao „svijetli primjer objektivnog izvještavanja o zločinima nacista u zapadnim medijima“ ne navodi u kojem je mediju italijanski novinar objavio informaciju i da li je potkrijepio konkretnim materijalnim dokazima, dok je tekst ilustrovao fotografijom ruševina ukrajinskog grada  Marijupolja za koju kao izvor navodi beogradski nedeljnik „Vreme“ i na kojoj nema nijedna civilna žrtva.

O navodnim trupovima koji od marta leže u Marijupolju ne može se informacija u bilo kojem relevantnom mediju.

Sa druge strane, italijanski portal za provjeru činjenia, Butac.it u tekstu u vezi propagandnih narativa o ratnim zbivanjima u Ukrajini objašnjava ko je Vitorio Ranđeloni.

Prema pisanju italijanskog medija Ranđeloni je otišao da živi u Donbas 2015.godine, a tri godine kasnije tamo počeo da radi za agenciju Doni čiji je vlasnik Janus Putkonen jedan od lokalnih vođa rata na moskovskom informativnom frontu zadužen za širenje prokremaljskih dezinformacija.

Ovaj portal u tekstu citira i enegleskog novinara Džejka Hanrakana koji za portal Vice 2016.godine pisao  da je tokom boravka u Donbasu upoznao Ranđelonija.

„Rangeloni je bio prilično romantičan u vezi sa DNR ( Donjecka Narodna Republika). Odrastao je u Italiji, sa majkom Ruskinjom koja ga je naučila da je Sovjetski Savez sjajno mesto. Bio je indoktriniran komunizmom od ranog detinjstva i iskoristio je priliku da se preseli u DNR nakon što je proglasila nezavisnost. Rekao je da je tu da širi istinu o njihovoj situaciji, čak i ako je stalno poricao da su Rusi direktno umešani“prenosi Butac.it objavu enegleskog novinara.

Tekst Džejka Hanrakana iz 2016. godine dostupan je na ovom linku.

Na Fejsbuk profilu Ranđelonija nalazi se informacija da je objavio knjigu “Donbas, moje ratne hronike” u kojoj govori o šest godina provedenih u tom regionu, dok se iz njegovih objava vidi da širi prorusku propagandu.

Objavu IN4S ocjenjujemo kao “pristrasno izvještavanje”. Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju. Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.

In this article