Slučaj Sare Vidak – medijska sapunica za pamćenje

2600

Ako čujete da su mediji u Crnoj Gori i regionu o nekom dešavanju za kratko vrijeme objavili najmanje 550 tekstova i ako pomislite da je vjerovatno riječ o nekoj kriznoj situaciji ili događaju izuzetnog društvenog interesa, pogriješićete.

Naizgled manje važan slučaj hapšenja dvadesetogodišnje Beograđanke Sare Vidak, pod sumnjom da je fizički napala sutkinju Jelenu Stanišić u Sudu za prekršaje u Kotoru, privukao je ljetos nezapamćenu medijsku pažnju i vjerovatno zasijenio mnogo bitnija društvena dešavanja. 

Raskrinkavanje.me je pratilo medijsko izvještavanje o ovom slučaju, ne želeći da utvrđuje šta se zaista dogodilo u kotorskom sudu niti da ocjenjuje odluku pravosudnih organa već da prikaže dokle seže neodgovornost medija i njihova moć da za samo nekoliko dana neočekivano stvore tenziju između dvije države – Crne Gore i Srbije. 

Nakon ovog događaja u Kotoru (14. avgusta), domaći mediji su objavili da je Sari Vidak osnovni državni tužilac odredio pritvor od 30 dana zbog opasnosti od bjekstva. Na teret joj je stavljeno krivično djelo napad na službeno lice za što je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina.

15. avgusta, kada je objavljena informacija o ovom događaju, mediji u najvećem broju slučajeva korektno izvještavali prenoseći ključne detalje i zvanične informacije, uključujući i reakciju crnogorskog ministra pravde Zorana Pažina koji je osudio napad na sutkinju i tražio brzo procesuiranje slučaja, što je javnost mogla shvatiti kao pokušaj uticaja izvršne vlasti na rad pravosudnih organa. 

Nakon jednodnevne pauze, 17. avgusta Kurir.rs je počeo opsežnu kampanju u kojoj je glavna informacija da je Vidak uhapšena zato što je državljanka Srbije. Nekoliko sati nakon toga, u istom mediju se oglasio  Ivica Dačić, šef srpske diplomatije, koji je kazao da bi trebalo utvrditi da li Vidak pritvorena zato što ima srpsko porijeklo.

Na stranicama Kurira, ali i stranicama brojih tabloida objavljen je niz neprovjerenih informacija, spekulacije i tekstova sa senzacionalističkim naslovima, poput:

Iz Srbije je stigla i reakcija izjavu ministra Pažina. Kroz medijske objave tabloidi su tvrdili da je prekršio pretpostavku nevinosti osuđujući napad.

Od najmanje 550 medijskih objava koje smo uspjeli da registrujemo, oko 150 tekstova objavljeno je u Crnoj Gori, u najvećoj mjeri korektnog sadržaja i naslova. Preostalih oko 400 uglavnom su imali nerelevatne izvore i neprovjerljive informacije u kojima se ne poštuju osnovna načela novinarske profesije. 

Ovo su samo neki od primjera takvog izvještavanja: 

Pogledajte primjere kako su tabloidi ilustrovali  tekstove o Sari Vidak: 

Dok su tabloidi manipulisali javnost i podgrijavali atmosferu, predstavnici institucije Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore posjetili su zatvorenicu koja je izjavila da ima dobar tretman u zatvoru i da hapšenje nije na etničkoj osnovi.

Neprofesionalno izvještavanje tabloida o ovom slučaju nije stalo ni nakon vijesti o presudi za Vidak kojom je osuđena na četiri mjeseca zatvora.

S obzirom na način na koji su mediji izvještavali o ovom slučaju, na izostranak druge strane u izvještavanju, neprovjerene informacije, ali i druge elemente neprofesionalnog izvještavanja, pomenuti tekstovi bi, da smo ih ocjenjivali pojedinačno, obuhvatili većinu ocjena iz metodologije Raskrinkavanja.me.

Među njima ima pristrasnog izvještavanja i manipulisanja činjenicama, i dezinformacija i lažnih vijesti, teorija zavjere, kao i klikbejta

Ovo je dobar primjer kako neprofesionalni mediji, uz pomoć političara, naizgled bezazlen slučaj mogu da pretvore u incident koji je prijetio da ugrozi odnos između dvije države.

Naglašavajući etničku pripadnost optužene, mediji su dodatno su podigli tenzije i stvorili međunarodnu polemiku između dvije zemlje, zanemarujući potrebu objektivnog izvještavanja u službi javnog interesa.

Takođe, slučaj Sare Vidak je i primjer kako medijski tekstovi mogu negativno uticati na građane obije zemlje, naročito ako imamo u vidu nivo medijske pismenosti čitalaca koji olako vjeruju onome što mediji objavljuju.

Ovim primjerom se iznova potvrđuje koliki je nedostatak etike u pojedinim medijima, ali i nedostatka svijesti o važnosti njihove uloge u kreiranju sadržaja za čitaoce, ali  i kreiranju javnog mnjenja.

Ovaj slučaj, ali i brojni drugi koji se sve češće nalaze na naslovnicama medija nameću samo jedan savjet – izbjegavajte ovakve tekstove. Ako baš morate da ih čitate, čitajte veoma pažljivo! 

(Raskrinkavanje.me, Katarina Kovačević/Maja Nikolić/Milica Bogdanović)