Milošević nije umro pod sumnjivim okolnostima

352

Nekadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević nije dočekao da mu se izrekne presuda za zločine protiv čovječnosti i genocid za koje je bio optužen već je preminuo čekajući ishod suđenja.  

Na godišnjicu njegove smrti vrlo često se mogu, kako u medijima, tako i na društvenim mrežama pročitati različite spekulacije o njegovoj smrti kojima se pokušavaju relativizovati njegovi postupci tokom dva rata.  

Nije izuzetak ni ova godišnjica Miloševićeve smrti. Portal 083 člankom je podsjetio na godišnjicu, uz naslov: 

„Prije 18 godina pod sumnjivim okolnostima preminuo Slobodan Milošević!“ 

I na društvenim mrežama je moguće naći brojne objave koje sadrže poruku:  

„Na današnji dan je u haškom zatvoru ubijen Slobodan Milošević“  

Portal 083 u svom tekstu, za razliku od naslova, nigdje ne pominje „sumnjive okolnosti“ pod kojima je Milošević navodno umro.  

„Milošević je preminuo od infarkta, a po želji porodice, kada je odbijen zahtjev da bude sahranjen u Beogradu uz državne počasti, sahranjen je u dvorištu porodične kuće u Požarevcu. … Milošević godinama je bolovao od srčanih tegoba, od hipertrofije lijeve srčane pretkomore, što je za posljedicu imalo česte skokove krvnog pritiska. Od početka suđenja pred Haškim tribunalom, 12. februara 2002, proces je prekidan više od 15 puta, najčešće zbog Miloševićevog krvnog pritiska, a posljednjih mjeseci prije smrti, Milošević se sudijama Haškog tribunala često žalio na glavobolje i pritisak u ušima i očima“, navodi se u tekstu portala 083. 

Milošević je preminuo u haškom zatvoru, 6. marta 2006. Odmah nakon njegove smrti njegov advokat Zdravko Tomanović izrazio je sumnje da je Milošević otrovan, odnosno da se haški optuženik pribojavao da ga truju te da je o tome obavijestio i Tribunal u Hagu. I brat nekadašnjeg predsjednika SRJ, Borislav, tvrdio je, piše Gardijan, da je Slobodana „efektivno ubio Tribunal“ odbijajući da mu dopusti da iz pritvora ide u Moskvu na liječenje.  

U istom tekstu Gardijan podsjeća da su Miloševića redovno obilazili doktori, a portparoli suda su saopštili da je on umro prirodnom smrću. 

„Milošević je bio depresivan i imao je istoriju visokog krvnog pritiska i hroničnu bolest srca“, napisao je Gardijan te 2006.  

Kako bi odagnao sumnje koje su tada iznešene, sud u Hagu je naložio autopsiju Miloševićevog tijela koja je pokazala da je umro prirodnom smrću. Autopsiji su prisustvovala i dva patologa iz Beograda.  

„Prema patolozima uzrok smrti Slobodana Miloševića bio je infarkt miokarda. Dalje, patolozi su identifikovali dva srčana obljenja od kojih je Slobodan Milošević patio za koja kažu da objašnjavaju infarkt miokarda“, navodi se u nalazu sa autopsije.  

Dodatno, haški tribunal je naložio i da se uradi toksikološki nalaz koji je pokazao da nema znakova trovanja.  

„Toksikološko ispitivanje urađeno na uzorcima krvi i tkiva uzetih iz Miloševićevog tijela nisu pokazali indikacije trovanja“, objavljeno je 2006.  

Dodaje se da je detektovao prisustvo određenog broja prepisanih ljekova od kojih nijedan nije bio prisutan u koncentraciji koja bi bila otrovna.  

Sve navedeno pokazuje da je Milošević umro prirodnom smrću, od infarkta, ni pod kakvim sumnjivim okolnostima, a posebno da nije ubijen.  

Zbog toga objave portala 083 i postove sa Fejsbuka ocjenjujemo kao lažne vijesti i teorija zavjere. 

Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu. 

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza. 

In this article