“Osmišljanje” pandemije: Marburg virus postoji odavno, činjenice o njemu dobro poznate

2054

Uskoro će biti dvije godine od kako je koronavirus postao inicijalna kapisla pokretanja najvećeg broja teorija zavjera koje su se velikom brzinom širile planetom.

Ipak, i pored te činjenice svjedoci smo da dežurni teoretičari zavjere ponekad inspiraciju nalaze i u drugim temama.

Primjer za to je i nedavna objava sa fejsbuka u kojoj autor tvrdi i da je „sledeća pandemija već osmišljena“.

„Ništa vi ne brinite, sledeća pandemija je već osmišljena a virus se zove Marburg. I dalje nisu sigurno ni u jednu informaciju o tom novom smrtonosnom virusu ali su već počeli da prave vakcine…Biće ovo par dugih narednih godina“, navodi se u objavi u kojoj je podijeljen video na kojem šef Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Gebrejesus govori o virusu Marburg koji je identifikovan kod pacijenta u Gvineji.

„Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Gebrjesus izjavio je u srijedu da je 150 kontakata, od kojih četiri visokog rizika, identifikovano nakon što je kod pacijenta u Gvineji otkriven virus Marburg, što je prvi put da je on prijavljen u zapadnoj Africi“, navodi se u avgustovskom članku portala Globalnews u kojem se nalazi isti video koji je priložen u fejsbuk objavi, a na kojem prvi čovjek SZO pojašnjava situaciju u vezi virusa Marburg.

Gebrejesus na snimku između ostalog govori i da je Marburg virus dosta drugačiji od kovida.

„Ipak, dosta elemenata u njegovom sprječavanju je slično kao kod kovida. To su stvari poput izolacije, praćenja kontakata i opšteg odgovora na virus. Još uvijek nema licenciranih vakcina za Marburg, međutim one su u razvoju“, govori Gebrejesus.

Iako se u objavi sa fejsbuka potencira da je „pandemija osmišljena“ i da „nisu sigurni ni u jednu informaciju o tom novom smrtonosnom virusu, o Marburgu su poznate manje više sve činjenice, što je moguće vidjeti na sajtu SZO.

„Marburg virus je uzročnik Marburg virusne bolesti (MVD), bolesti sa stopom smrtnosti do 88%,  ali može biti mnogo niža uz dobru njegu pacijenata. Marburška virusna bolest prvobitno je otkrivena 1967. nakon istovremenih izbijanja u Marburgu i Frankfurtu u Njemačkoj; i u Beogradu, Srbija. Virusi Marburg i Ebola su članovi porodice Filoviridae (filovirus). Iako su uzrokovane različitim virusima, ove dvije bolesti su klinički slične. Obje bolesti su rijetke i imaju sposobnost da izazovu izbijanja sa visokom stopom smrtnosti“, stoji na sajtu SZO.

O nastanku, simptomima, prevenciji, liječenju i svojstvima Marburg virusa detaljno se možemo uvjeriti i na sajtu američkog Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti.

„Marburg virusna bolest (MVD) je rijetka, ali teška hemoragična groznica koja pogađa i ljude i primate koji nisu ljudi. MVG uzrokuje virus Marburg, genetski jedinstven zoonotski (ili životinjski) RNК virus iz porodice filovirusa. Šest vrsta virusa ebole jedini su drugi poznati članovi porodice filovirusa. Marburg virus je prvi put otkriven 1967. godine, kada su se izbijanja hemoragijske groznice istovremeno dogodila u laboratorijama u Marburgu i Frankfurtu, u Njemačkoj, i u Beogradu, Jugoslavija (sada Srbija). Trideset i jedna osoba se razboljela, u početku laboratorijski radnici, a zatim nekoliko medicinskih radnika i članova porodice koji su se brinuli o njima. Prijavljeno je sedam smrtnih slučajeva. Prvi zaraženi ljudi bili su izloženi ugandskim uvezenim afričkim zelenim majmunima ili njihovim tkivima tokom sprovođenja istraživanja. Jedan dodatni slučaj dijagnostikovan

Imajući u vidu činjenicu da je virus Marburg prvi put identifikovan još u 20. vijeku, kao i da su poznate činjenice o njegovom nastanku, prenošenju, smrtnosti, liječenju…, navode iz fejsbuk posta, da je on dio osmišljene pandemije i da se o njemu ništa ne zna, označavamo kao teoriju zavjere.

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.