Finska je zvanično postala 31-va članica NATO, nakon ubrzane procedure prijema, a u vezi sa ratom u Ukrajini, uzimajući u obzir da Finska dijeli dugu granicu sa Rusijom. Još jedna zemlja koja je izrazila želju da postane dio Alijanse je Švedska, ali ta zemlja se suočava sa otežanim prijemom, koji koče Turska i Mađarska.  

I dok je zvanična pozicija švedske vlade da želi zemlju u NATO, ima i onih koji na demokratski način, na protestima, izražavaju negodovanje. Jedan takav protest odigrao se prije nekoliko dana u Geteborgu. Regionalni mediji o tome su izvijestili uz klikbejt naslove. B92 piše:  

Švedska neće u NATO? 

Happy TV je dao sličan naslov:  

“Ni vojnik, ni puška, ni kruna za vojsku NATO-a”: Švedsko NE paktu 

B92 i Happy pišu da je oko dvije i po hiljade ljudi protestovalo protiv članstva, dok švedski Geteborg Posten piše da se okupilo nekoliko hiljada ljudi. Svakako, to ne znači da je cijela Švedska protiv NATO-a, kao što se može naslutiti iz pomenutih naslova, niti da je riječ o nekoj zvaničnoj odluci. 

Generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg, rekao je da se nada da će švedska aplikacija biti ratifikovana do samita Alijanse, koji se održava sredinom jula u Litvaniji.  

Švedska ima podršku većine članica NATO-a, ali zastoj prave Turska i Mađarska: Turska jer zvanična Ankara tvrdi da Švedska pruža utočište teroristima čije izručenje Turska zahtijeva, a ulje na vatru dodali su i protesti na kojima je spaljivan Kuran; Mađarska je “ljuta” zbog kritike stila vladanja premijera Viktora Orbana, a koja se često mogla čuti iz Stokholma.  

Međutim, švedski premijer, Ulf Kristerson, očekuje da će se sve kockice posložiti nakon predsjedničkih izbora u Turskoj, 14-og maja. 

Ako se njegova i predviđanja generalnog sekretara NATO-a obistine, Švedska će postati 32-ga članica već na ljeto.  

Sporne objave dobijaju ocjenu – klikbejt.  

Ocjenu “Klikbejt” dobija medijski izvještaj čiji naslov nema uporište u samom tekstu koji slijedi. Ovakvi tekstovi i prilozi imaju cilj da senzacionalističkim naslovom privuku pažnju konzumenta/kinje, obećavajući sadržaj koji zapravo ne postoji i uglavnom se kreiraju iz finansijskog interesa odnosno zbog povećanja čitanosti.

In this article