
Kada konvencionalna medicina ne daje rezultate, mnogi pribjegavaju alternativnim metodama liječenja različitih bolesti. Svako ko se suoči sa dijagnozom raka, nestrpljiv je da pronađe informacije koje bi mu mogle pomoći tokom liječenja, međutim internet i društvene mreže su nerijetko nepouzdan izvor informacija.
Na različitim veb sajtovima i stranicama, u čijem je fokusu sadržaj koji se bavi alternativnom medicinom, često objavljivana je informacija o uticaju alkalne vode na ćelije raka, praćena naslovom:
Objavu na Fejsbuk stranici Prirodna medicina, u kojoj su navedeni efekti pоrаsta nivoa kiselоsti u organizmu, podijelilo je 306 korisnika, a 286 njih i reagovalo na istu:
U drugoj objavi na veb sajtu i Fejsbuku navedeni su savjeti za revidiranje ishrane za postizanje boljih rezultata:
Razlika između obične i alkalne vode
Alkalna voda, za razliku od obične vode za piće, ima viši nivo pH vrijednosti koja ukazuje koliko je određena supstanca kisela ili alkalna.
Na skali od 0 do 14, pH vrijednost 1 ukazuje da je supstanca veoma kisela, odnosno, ukoliko supstanca ima pH vrijednost 14 znači da je veoma alkalna.
Obična voda sa česme obično ima pH vrijednost 7, što se smatra neutralnom vrijednošću, dok alkalna voda ima pH vrijednost 8 ili 9. Voda povećane alkalnosti sadrži veću koncentraciju kalcijuma i magnezijum jona, koji su bitni za funkcionisanje organizma, naročito za zdravlje kostiju. Ovi minerali omogućavaju ujedno i bolju hidriranost organizma.
Alkalna voda se može napraviti i dodavanjem sode bikarbone u običnu vodu, upotrebom mašine za jonizaciju vode ili primjenom sistema za filtriranje vode. Dostupna je takođe i u prodaji.
Kako je nastala teorija o uticaju alkalnih namirnica
Dobitnik Nobelove nagrade, doktor Oto Varburg je, početkom 20. vijeka je, sugerisao da “ćelije raka žive u hipoksičnim, kiselim uslovima, sa veoma niskim kiseonikom”, te da “dobijaju energiju iz šećera fermentišući ih na način na koji to čini kvasac”.
Na osnovu toga je uspostavio teoriju da visoko kiseli uslovi sa niskim kiseonikom izazivaju rak, što je rezultiralo nastankom ideje o efikasnosti alkalnih namirnica.
Nakon više od jednog vijeka od nastanka te teorije, nauka je evoluirala, a saznanja o raku, čovjekovom metabolizmu i namirnicama koje konzumiramo su znatno opsežnija.
Studije koje su otkrile da ćelije raka napreduju u kiseloj sredini sprovedene su u laboratorijskom okruženju, odnosno opservacije su se zasnivale na ponašanju ćelija u petrijevoj posudi, što ne predstavlja složenu prirodu ponašanja tumora u ljudskom tijelu.
Istraživači američkog instituta za istraživanje raka ukazali su da bi bilo skoro nemoguće promijeniti ćelijsko okruženje kako bi se stvorilo manje kiselo okruženje u ljudskom tijelu.
Predstavnica zdravstvenog centra pri Univerzitetu Kalifornije UC San Diego health, Melanija Peters, navela je da alkalna dijeta podrazumijeva konzumiranje uglavnom voća i povrća, što je ujedno i režim ishrane koji se preporučuje za prevenciju raka.
Ovom tvrdnjom se bavio i Politifact faktčeking tim koji je, pozivajući se na doktora Najdžela Broktona, potpresjednika američkog Institutu za istraživanje raka, u analizi takođe demantovao navode da povećanje pH vrijednosti može spriječiti ili izliječiti rak.
Konzumacija prirodne alkalne vode generalno se smatra bezbjednim jer sadrži prirodne minerale, a alkalna dijeta podstiče zdravu ishranu, međutim, ne postoji dovoljno naučnih dokaza koji bi podržali njihovu upotrebu kao tretman za liječenje raka.
Iz tog razloga, ove objave u medijima i društvenim mrežama ocjenjujemo kao pseudonauku.
Ocjenu “Pseudonauka” dobija medijski izvještaj koji pokušava da određena mišljenja, stavove, vrijednosti ili nalaze dobijene nenaučnim metodom, predstavi kao naučna otkrića ili činjenice. U ovakvim izvještajima često se pogrešno ili manipulativno interpretiraju postojeća naučna istraživanja, ili se poziva na istraživanja koja nisu u skladu sa naučnom provjerom i utvrđivanjem činjenica.