Ne stišavaju se strasti oko potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve. Političari se prepucavaju i pokušavaju svojim biračima da dokažu da je njihova strana priče ispravna. Jedan od njih je i lider SNP-a, Vladimir Joković. Na istom fonu su i mediji, koji svojim čitaocima pokušavaju da predstave kako oni vide stvari.
Da li je potpisivanje temeljnog ugovora greška, izdaja, ili nešto treće utvrdiće istorija koja tek treba da bude napisana. Ono što se sada može utvrditi jeste da je cijelu priču prate dezinformacije.
Portal Aktuelno objavio je tekst pod naslovom:
U tekstu se navodi citat iz razgovora koji je Joković imao na RTCG:
U tekstu se dalje navodi:
Kao što se da shvatiti iz isječka intervjua, Joković je govorio u ime SNP-a i ostvarivanju ciljeva te partije.
Međutim, on nije govorio u ime koalicionih partnera i aktuelnog premijera, Dritana Abazovića. Takođe, nije ni priznao nikakvu “prevaru”, jer kao što je rekao – njihov politički cilj je ostvaren, te da su svjesni da će biti pokrenuta procedura za njihovu smjenu.
Na samom početku mandata, Abazović je rekao da su prioriteti deblokada institucija i ubrzanje integracija.
O potpisivanju temeljnog ugovora, premijer je na predstavljanju rezultata nakon 100 dana Vlade rekao:
Abazović je dodao i da je Vlada spremna da sada reguliše i odnos sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom.
Da li je Abazović instaliran od “centara moći” u Beogradu, nemoguće je dokazati. Da li je “crkva Srbije”, kako portal Aktuelno naziva SPC, uvijek bila ispred EU – to je demantovano na početku mandata nove Vlade.
Ova vijest dobija ocjenu – pristrasno izvještavanje.
Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju.
Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.
