Srbija je zemlja koja je regionu dala Mihajla Pupina, Josifa Pančića, bezbroj narodnih heroja Drugog svjetskog rata, bezbroj svjetski poznatih sportista, pisaca, slikara…
Ipak, Srbija je na Balkan donijela i, za naše prilike, endemske tabloide, tabloide koji su u stanju da za godinu dana samo na svojim naslovnicma objave najmanje 945 lažnih vijesti.
Tabloide koji se, između ostalog, bave i predviđanjem pučeva, državnih udara, atentata, koji se, možda i zahvaljujući brzoj tabloidnoj reakciji i spriječavaju, jer, ništa od njihovih priviđanja i prizivanja se, na sreću, nije desilo.
Posljednje predviđanje u nizu, iz kategorije “nije se desilo”, bilo je jednako sumorno: Zvicer i Milo pripremaju puč u Srbiji!“, svečano je objavio Informer nekoliko dana pred izbore.
Doduše, čast da prvi objavi da Đukanović i Zvicer kuju opasne planove dobio je niko drugi do haški osuđenik i komentator sve ovozemaljske politike, Vojislav Šešelj, kada je obznanio da ova dvojica spremaju atentat na Vučića.
Plan za ubistvo Vučića ubrzo je postao tema brojnih TV emisija i govora srpske političke elite. Ređale su se tabloidne objave sa “detaljima plana”, u Republici, Informeru, Alou… a kako su to lijepo dočarale naše kolege iz Krika, odnosno Raskrikavanja, Vučić je žrtva zavjera i atentatora najmanje jednom mjesečno u Informeru.
Zli jezici kažu da su tada prestala svakodnevna pitanja o Rio Tintu, da su ih izgurala pitanja o atentatu.
Da se vratimo na priču o puču koji je, očigledno, zamijenio atenat. Priča ne bi bila potpuna da se u nju nije umetnula možda i najrabljenija riječ u srpskim tabloidima – ĐILAS! Ovoga, puta, doduše, u formi etikete, ne mogu svi biti Đilasi, ali bogme, mogu đilasovci.
Dakle, đilasovci, Milo Đukanović i ozloglašeni Radoje Zvicer, za kojim cijeli svijet traga, spremili su puč. Đilasovci je trebalo da viknu – izbori su pokradeni! Tu bi na scenu stupili Milo, koji se državnog udara laćao više puta, i Zvicer.
Srećom, i ovo je završilo u kategoriji – nije se desilo. Vrijeme je najbolji fakt-čeker.
Đilasovci su tek zli, oni su organizovali pučeve kad god Vučić ode na put van Srbije. Evo pitajte informerovce i republikance, ako ne vjerujete meni.
Đilasovci su pučeve izvodili kad je Vučić išao u Kinu, a ubili su ga i Đilas i Boško Obradović. Ubio ga je i NIN i karikaturista Predrag Koraksić...
Sprdnju na stranu, konstantno prizivanje atentata i pučeva postalo nam je svakodnevnica, i u Srbiji i u Crnoj Gori.
Nekada se pitam da li bi oni koji napišu tekst da će se desiti puč, a puča ne bude, bili srećniji da se haos na ulicama zaista i desio?
U prirodi je novinara da ga raduje kada se ispostavi da je informacija koju je objavio – tačna, da se rizik u koji je ušao vjerujući izvoru, isplatio. Zato nikada neću imati razumijevanja za ljude koji su spremni da svoje sugrađane plaše haosom, krvlju, ubistvima, koja završe u kategoriji – nije se desilo.
Autor: Darvin Murić, glavni urednik portala Raskrinkavanje.me
