Na porast stope autizma kod djece u SAD-u uticalo više faktora, ne vakcina

327

Strah od potencijalnog rizika od autizma nakon vakcinacije, iako neutemeljen, jedan je od glavnih faktora koji utiču na odluku roditelja da odlažu ili odbijaju vakcinaciju djece.

Taj strah dodatno produbljuju razni statistički podaci o navodnom porastu slučajeva autizma, poput objava koje se dijele posljednjih dana na društvenim mrežama.

Naime, više korisnika je podijelilo objavu u kojoj se tvrdi da je stopa autizma u SAD-u rasla kontinuirano tokom godina, zajedno sa porastom primjene različitih vakcina.

“Autizam i cjepiva, statistika je neumoljiva. Autizam danas se izgleda pojavljuje kao ospice kod djece, zanimljivo, kaže moj prijatelj to je teorija zavjere”, piše u jednoj od objava.

Pojedini podaci u objavi nisu tačni, na šta upućuju javno dostupne informacije nadležnih institucija SAD-a.

Stopa autizma 1980-ih je procijenjena da 4 do 10 djece na 10.000 njih oboli od autizma, a ne jedno na 10.000, kako se tvrdi na društvenim mrežama.

Tačno je da je stopa autizma u SAD tokom 2020. godine procijenjena na jedno od 36 djece. Međutim, pogrešno se uspostavlja uzročno-posljednična veza, jer nije dokazano da to povećanje ima veze sa vakcinacijom.

Stručnjaci ukazuju da u prošlosti ova vrsta poremećaja u razvoju mozga nije bila adekvatno dijagnostifikovana sve do nedavno. Unaprjeđenje skrininga je glavni razlog porasta djece sa autizmom posljednjih godina.

Predsjedavajući za mentalno zdravlje djece i omladine u sidnejskoj dječijoj bolnici u Vestmidu, profesor Adam Guastelja, rekao je da je besmisleno povezivati povećanje stope autizma sa vakcinama. 

„Tokom posljednje dvije decenije, svijest, procjene i dijagnostički kriterijumi su se promijenili i to je glavni razlog povećanja stope autizma – baš kao što je izum pametnog telefona promijenio način upotrebe telefona”, pojasnio je Guastelja.

Univerzitet u Juti je sproveo studiju 2013. godine, proispitujući istorijske podatke o autizmu. Studija je pokazala da je povećanje prevalencije autizma  tokom godina konstatovano vjerovatno zbog boljih dijagnostičkih kriterijuma i boljeg razumijevanja tog poremećaja. 

„Nekoliko važnih faktora za koje je poznato da povećavaju izmjerenu stopu prevalencije ASD-a (poremećaja iz spektra autizma) odražavaju promjenu u prepoznavanju ASD-a, kao i kliničku praksu i praksu nadzora, a ne istinski porast incidence poremećaja“, navodi se u toj studiji.

Konkretno, dijagnostički kriterijumi za autizam postali su širi. Na primjer, infantilni autizam je tek 1980. prepoznat kao posebno stanje u američkom Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje. 

 U studiji Univerziteta u Juti, 64 od 108 djece koja su prvobitno klasifikovana kao da nemaju autizam, 1980-ih bilo bi dijagnostifikovano da ipak imaju, da su tada korišćeni savremeni kriterijumi.

Značajno veći broj djece i odraslih je dobilo pristup zdravstvenom sistemu, nego što je to bio slučaj tokom kraja 20. vijeka, a to je i jedan od faktora koji je uticao na porast konstatovanih slučajeva autizma.

Sličnim tvrdnjama su se bavili i fakt-čekeri iz AAP-a koji su ukazali da je do povećanja stope autizma došlo zbog boljeg razumijevanja stanja i širih dijagnostičkih kriterijuma.

O ovoj temi je Raskrinkavanje pisalo i ranije i to u nekoliko navrata.

Objavama dajemo ocjenu dezinformacija.

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.

In this article