prajd-tajvan

Parada ponosa i prihvatanje LGBTIQ+ zajednice i dalje su osjetljive teme na domaćem terenu. Zato se uvijek nađe povod kako bi se njihova djelanja stavila u negativan kontekst. 

Na Fejsbuku se širi dezinformacija da je Tajvan zabranio najavljenu Svjetsku paradu ponosa.

Parade mogu da se zabrane i to je potpuno normalno”, navodi se u objavi.

Ipak, Tajvan nije zabranio Prajd već ga je otkazao zbog toga što nije došlo do kompromisa oko naziva.

Međunarodna LGBTIQ+ organizacija “InterPride” odlučila je da se “World Pride” održi 2025. u Kaosjungu na Tajvanu, ali je potom zatraženo da se izbjegne riječ “Tajvan” iz naziva i da se nazove po gradu domaćinu, objavljeno je na društvenim mrežama 12. avgusta ove godine. To, ipak, ova ostrvska država nije smatrala prihvatljivim, s obzirom na to da se događaj tiče velikog broja ljudi ali i da je cijeli Tajvan zaslužio mjesto u nazivu time što još od 2003. organizuje paradu ponosa

Zvanično se oglasilo i “InterPride”, koji su, kako su napisali, iznenađeni razvojem događaja ali ipak odlučili da poštuju odluku organizatora. Javno su tvrdili i da je ponuđena opcija “WorldPride Kaosjung, Tajvan” što je negirano od strane lokalnih organizatora.

U svemu tome ima udjela i teška situacija između Kine i Tajvana pa stižu i optužbe da je politika umiješala prste dok je tajvansko Ministarstvo spoljnih poslova izjavilo da ovakva odluka “šteti velikoj LGBTIQ+ zajednici u Aziji i kosi se sa progresivnim principima koje zastupa InterPride’”

No, ta nesuglasica ne znači da se Prajd na Tajvanu neće održati u jesen kao i svake godine  a na društvenim mrežama i zvaničnom sajtu organizatora stoji poziv da se prisustvuje događaju i datum zakazan za 29. oktobar, tradcionalno zadnja subota u tom mjesecu.

S toga, Tajvan i dalje podržava istopolne brakove i prava LGBTIQ+ osoba a ovakva situacija ide u korist onima koji su protivnici održavanja Europrajda u Beogradu, pa biraju primjere iz svijeta, pa i ovu dezinformaciju, za svoje negativne kampanje.

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.

In this article