prajd-tajvan

Parada ponosa i prihvatanje LGBTIQ+ zajednice i dalje su osjetljive teme na domaćem terenu. Zato se uvijek nađe povod kako bi se njihova djelanja stavila u negativan kontekst. 

Na Fejsbuku se širi dezinformacija da je Tajvan zabranio najavljenu Svjetsku paradu ponosa.

Ipak, Tajvan nije zabranio Prajd već ga je otkazao zbog toga što nije došlo do kompromisa oko naziva.

Međunarodna LGBTIQ+ organizacija “InterPride” odlučila je da se “World Pride” održi 2025. u Kaosjungu na Tajvanu, ali je potom zatraženo da se izbjegne riječ “Tajvan” iz naziva i da se nazove po gradu domaćinu, objavljeno je na društvenim mrežama 12. avgusta ove godine. To, ipak, ova ostrvska država nije smatrala prihvatljivim, s obzirom na to da se događaj tiče velikog broja ljudi ali i da je cijeli Tajvan zaslužio mjesto u nazivu time što još od 2003. organizuje paradu ponosa

Zvanično se oglasilo i “InterPride”, koji su, kako su napisali, iznenađeni razvojem događaja ali ipak odlučili da poštuju odluku organizatora. Javno su tvrdili i da je ponuđena opcija “WorldPride Kaosjung, Tajvan” što je negirano od strane lokalnih organizatora.

U svemu tome ima udjela i teška situacija između Kine i Tajvana pa stižu i optužbe da je politika umiješala prste dok je tajvansko Ministarstvo spoljnih poslova izjavilo da ovakva odluka “šteti velikoj LGBTIQ+ zajednici u Aziji i kosi se sa progresivnim principima koje zastupa InterPride’”

No, ta nesuglasica ne znači da se Prajd na Tajvanu neće održati u jesen kao i svake godine  a na društvenim mrežama i zvaničnom sajtu organizatora stoji poziv da se prisustvuje događaju i datum zakazan za 29. oktobar, tradcionalno zadnja subota u tom mjesecu.

S toga, Tajvan i dalje podržava istopolne brakove i prava LGBTIQ+ osoba a ovakva situacija ide u korist onima koji su protivnici održavanja Europrajda u Beogradu, pa biraju primjere iz svijeta, pa i ovu dezinformaciju, za svoje negativne kampanje.

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.

In this article