Od proglašenja pandemije koronavirusa mediji svakodnevno otkrivaju „lijek“ za COVID-19, predstavljaju čitaocima „mesije“ koji će spasiti čovječanstvo zaraze, a to najčešće čine bez ozbiljnih argumenata i provjeravanja šta prenose.

To je slučaj i sa kontroverznim francuskim virusologom Didijeom Raulom, koji je navodno otkrio kombinaciju ljekova koji ubijaju koronavirus.

Portal Srpsko ujedinjenje je 13. aprila objavio tekst sa naslovom:

U tekstu se navodi:

Ovaj doktor iz Marseja izazvao je u prošlom mjesecu velike polemike u svijetu medicine i politike svojim istraživanjem i tvrdnjama da kombinacija lijeka protiv malarije i antibiotika liječi koronavirus.

O rezultatima martovske studije francuskog Méditerranée Infection Instituta, čiji je Raul autor, izvijestili su tada brojni mediji u regionu i predstavili to kao revolucionarno otkriće.

Raskrinkavanje.ba je već tada pisalo da  je citirana studija rađena na malom i nereprezentativnom uzorku, te da još uvijek nije recenzirana, i niz tadašnjih medijskih objava ocijelnilo kao dezinformacije i prenošenje lažnih vijesti.

Guardian je detaljno pisao o metodološkim nedostacima ove studije.

Dvije nedjelje nakon što je studija prvi put objavljena, 3. aprila, Međunarodno društvo za antimikrobnu hemoterapiju, koje objavljuje naučni časopis u kome je studija prvobitno objavljena, u izjavi je reklo da odbor grupe „vjeruje da članak ne zadovoljava očekivani standard društva, posebno u vezi sa nedostatkom boljih objašnjenja kriterijuma za uključivanje i trijažu pacijenata kako bi se osigurala njihova bezbjednost“.

Iako je Raul virusolog, njegove tvrdnje treba uzimati sa rezervom, posebno ako se uzme u obzir da su neka relevantna udruženja ali i naučnici i doktori odbacili njegove tvrdnje.

Jedna od glavnih teza kojom se osporavaju Raulove tvrdnje je to da u istraživanjima nije imao imalo “kontrolnu grupu”, odnosno standard prema kojem bi se ocjenjivalo da li je ova terapija djelotvorna.

Tako je direktor američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti, dr Entoni Fauči  kazao da je da efikanost hlorokina, i azitromicina, nikada nije klinički ispitana, i da, iako ljekovi mogu biti zaista efikasni, potrebno je još istraživati, kako bi se ustanovilo da su zaista bezbjedni.

Drugi krug vijesti o navodnom lijeku koji je otkrio Didije Raul krenuo je nedavno nakon što je se sa njim sastao predsjednik Francuske Emanuel Makron.

Većina regionalnih medija je kroz ovu vijest prenijela i podatke o novom Raulovom istraživanju.

Guardian je objavio da su stručnjaci su rekli da nedostatak kontrolne grupe znači da su rezultati besmisleni. Xavier Lescure, specijalista za infekcije u bolnici Bichat u Parizu, rekao je France 2: “Svako istraživanje bez kontrolne grupe ne pokazuje ništa.”

Takođe, mala studija koja je koristila hlorokin na pacijentima Covid-19 u Brazilu zaustavljena je nakon što su neki pacijenti imali problema sa srčanim ritmom.

Roni Brauman, doktor koji je specijalizirao na tropskim bolestima i epidemiologiji i bivši je predsjednik Doktora bez granica skeptičan je prema Raulovim tvrdnjama i naveo je da je on hlorokin predstavio kao čudotvorni lijek i “da je to učinio kao da je prorok a ne zdravstveni stručnjak”.

Doskorašnji čelnik američke FDA (agencije koja se bavi odobravanjem lijekova i hrane a koja je nedavno odobrila hlorokin), Skot Gotlib pozvao je na dalje istraživanje i kazao da bi jedino rigorozna i velika ispitivanja mogla dokazati djelotvornost ovakve terapije.

S obzirom na to da su ovakva istraživanja van domašaja većine novinara i da se publici ne mogu prikazati na razumljiv i prost način, mediji bi trebalo da, ukoliko ih već prenose, zauzimaju neutralan stav o njihovoj tačnosti. “Navijački” odnos prema određenim stavovima proizvodi dezinformacije.

Tekst portala Srpsko ujedinjenje ocjenjujemo kao pristrasno izvještavanje i dezinformaciju.

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.

Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju. Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.

Srpsko ujedinjenje: Pristrasno izvještavanje