Socijalistički režimi, naročito oni koji su bili direktno suprotstavljeni kapitalizmu, često budu romantizovani. Takav je slučaj sa Libijom, zemljom koja je od 2011. u političkom i humanitarnom haosu. Tome je prethodilo svrgavanje i ubistvo višedecenijskog vladara Moamera al Gadafija. Gadafi je vladao čvrstom rukom, ali često se u narodu moglo čuti kako je druga strana te medalje – život u blagostanju za Libijce, kakav se gotovo nigdje nije mogao naći na planeti.
11 godina kasnije, saga o Gadafijevoj Libiji i dalje živi. Na Fejsbuku se ponovo pojavio post u kojem se navodi 16 razloga zbog kojih je on, navodno, ubijen:
Ove informacije se recikliraju iznova i iznova. O njima su pisale kolege iz Faktografa i Raskrinkavanja.ba. U oba teksta, kao i u ovom, razbijaju se mitovi o navodnom Edenu u kojem je Gadafi vladao, a Libijci živjeli u sreći i blagostanju.
Gadafi je de facto vladao Libijom od 1969, pa sve do 2011. i Arapskog proljeća kada je ubijen. Njegova vladavina je puna kontroverzi, a u pomenutom postu neke stvari su tačne, dok druge nijesu.
Tako su, na primjer, zdravstvo i obrazovanje bili besplatni, dok je masivni projekat navodnjavanja bila dobra zamisao. Ali, situacija nije bila crno-bijela.
Što se tiče obrazovanja, tačno je da je stopa pismenosti porasla sa 25 na 87%, ali neki autori, poput Erika Polsena za jednu NVO koji se bavi nerazvijenim zemljama navode:
U tekstu Faktografa, čovjek iz Libije koji je htio da ostane anoniman zbog sopstvene sigurnosti, kaže:
Kada su popularne teze o besplatnoj struji, stanovima i podršci za mladence u pitanju, i tu je istina upitna:
Dakle, život u Libiji je bio sve osim jednostavan i nudio je izvjesne povlastice. Ali, ne sve one i ne u toj mjeri, koje se navode u spornom postu.
Interesantno je i to što se ovaj narativ ponovo “probudio”. Iste ili slične stvari imali smo priliku da čitamo 2011, 2019, 2020, kao i prošle godine.
Teorije o blagostanju u Libiji i o tome da je Gadafi bio svetac, koji je bio trn u oku zapada, nemoguće je dovesti u vezu sa njegovim ubistvom. Pozadina je previše kompleksna i trebalo bi proći kroz četiri decenije njegove vladavine, kao i istoriju tog podneblja.
Zbog svega toga, ova informacija dobija ocjene – dezinformacija i manipulisanje činjenicama.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
