Kako se priznanje USA Todaya koristi za antizapadnu propagandu

2792
usa-today

Od početka vojne invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, imali smo prilike da se uvjerimo kako proruski orijentisani mediji imaju potrebu da članke zapadnih medija, u kojima se izvještava o ratu, okarakterišu kao dio kampanje protiv Kremlja, očajnički pokušavajući da u istima pronađu elemente lažnih vijesti.

To im uglavnom i nije polazilo za rukom, jer su relevantni zapadni mediji manje-više tačno i precizno izvještavali sa ratom zahvaćenih područja.

Ipak, da je moguće da i sa relevantnih adresa stigne lažna vijest potvrdio je slučaj poznatog USA Todaya, koji je objavio članak u kojem obavještava javnost da je jedna njihova novinarka objavljivala tekstove a u kojima je nakon interne revizije otkriveno da su citirani pojedinci koji su navodno povezani sa organizacijama za koje se utvrdilo da ne postoje. Uklonjena su njena 23 teksta za koje je utvrđeno da su citati bili netačni, neprovjerljivi, a u nekim slučajevima pripisani pogrešnim osobama. Od 23 uklonjena teksta dva su o ratu u Ukrajini.

„Nakon što je primio zahtjev za eksternu korekciju, USA TODAY je izvršio reviziju izvještajnog rada Gabriele Mirande. Revizija je otkrila da neki citirani pojedinci nisu bili povezani sa organizacijama za koje se tvrdilo i da su izgleda izmišljene. Postojanje drugih citiranih pojedinaca nije moglo biti nezavisno verifikovano. Pored toga, neke priče su uključivale citate koji su trebali biti pripisani drugima“, objavljeno je.

Ovo obavještenje USA Todaya, brže bolje je iskoristio proruski IN4S koji je svojim dobro poznatim narativom po ko zna koji put ukazao na navodnu zapadnu propagandu protiv Rusije.

„USA TODAY priznala da je njihova novinarka prenosila lažne vijesti iz Ukrajine: Treba li Zapadu istina!?“, glasi naslov IN4S-a.

U članku se ukazuje na činjenicu da je novinarka Gabrijela Miranda objavila izmišljene citate u tekstu na temu opasnosti od nastanka havarije tokom zauzimanja jedne nukelarne elektrane u Ukrajini.

„Značajno je da je svojevremeno prijetnja od havarija na nuklearnim reaktorima postala „strašilo“, koje su zapadni mediji obilato koristili za demonizaciju Rusije i izazivanje „neuroza“ kod evropske javnosti. Međutim, izlaganje jednog od članaka na ovu temu nekoliko mjeseci kasnije, naravno, više nikoga ne brine, jer se „fabrika laži“ zahuktala odavno, i donijela mnogo „proizvoda“, navodi se između ostalog u članku IN4S-a.

Iako je nedvosmisleno utvđeno da članak novinarke USA Todaya sadrži elemente lažne vijesti, opasnost od nuklearne elektrane bila je realna i stvarna, uprkos tvrdnjama IN4S-a da su takvi navodi poslužili za „izazivanje neuroza kod evropske javnosti“.

Naime, neprofitna svjetska organizacija za zaštitu životne sredine – Greenpeace, u martu je objavila analizu opasnosti koja prijeti od nuklearne elektrane u Zaparožju koju su tada zauzele ruske trupe.

„Vojna invazija Vladimira Putina na Ukrajinu predstavlja nuklearnu prijetnju bez presedana, sa 15 komercijalnih nuklearnih reaktora u zemlji, uključujući najveću nuklearnu elektranu u Evropi, u opasnosti od potencijalno katastrofalne štete koja bi mogla da učini ogromna područja evropskog kontinenta, uključujući Rusiju, nenastanjivim decenijama, pokazuje nova analiza. U slučaju slučajnog bombardovanja i svakako u slučaju namjernog napada, poslijedice bi mogle biti katastrofalne, daleko iznad uticaja nuklearne katastrofe u Fukušimi 2011. Zbog ranjivosti nuklearnih elektrana, njena zavisnost od složenog skupa sistema podrške, i dugog vremenskog perioda potrebnog da se elektrana dovede u pasivniji nivo bezbjednosti, jedini način da se značajno smanje rizici jeste da se zaustavi rat“, navodi se u analizi Greenpeace-a.

Osim toga, u martu je portal Nature takođe objavio tekst o ovoj temi. U njemu su citirani brojni naučnici koji su ukazali na realnu opasnost koja dolazi od nuklearne elektrane u Zaparožju.

Dalje, u svom tekstu, IN4S tvrdi i da su zapadni mediji plasirali „izmišljotine o masovnim silovanjima“, tvrdeći da se one više ne mogu zaustaviti.

„Čak ni nakon što se ova informacija prepoznala kao lažna. Niko neće brisati i opovrgavati članke da se u Rusiji, još „od vrtića, odgajaju silovatelji“. U žestokom informacionom ratu istina mnogima nije potrebna“, navodi ovaj portal iako se u tekstovima osporene autorke ne pominje ništa slično.

Uprkos ovoj tvrdnji, ne postoji nijedan dokaz koji bi ukazao na neistinitost članaka u kojima se izvještava o žrtvama silovanja u Ukrajini.

Nasuprot tome, postoje brojni tekstovi, nekih od najpoznatijih svjetskih medija, u kojima je skrenuta pažnja na sve veći broj slučajeva silovanja.

„U izvještaju Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), objavljenom 13. aprila, utvrđeno je kršenje međunarodnog humanitarnog prava od strane ruskih snaga u Ukrajini, uz napomenu da izvještaji ukazuju na slučajeve rodno zasnovanog nasilja u sukobu, kao što je silovanje , seksualno nasilje ili seksualno uznemiravanje“, prenio je CNN u jednom svom članku.

O ovoj temi pisao je i britanski Guardian, dok je BBC objavio članak u kojem je jedna Ukrajinka podijelila svoju potresnu sudbinu, navodeći kako je njen muž ubijen, kao i da je ona bila žrtva silovanja.

Ovi, ali i brojni drugi izvještaji medija, kao i međunarodnih organizacija nedvosmisleno potvrđuju činjenicu da su mnoge žene u Ukrajini bile žrtve seksualnog nasilja od strane ruskih vojnika.

Dakle, tačno je da je novinarka USA Today objavila tekstove koji nisu tačni, od kojih su i dva o agresiji Rusije na  Ukrajinu. Ipak, tvrdnje koje IN4S iznosi u svojim tekstovima nisu sadržane u tim spornim člancima, i očigledna je manipulacija da su ti tekstovi dokaz za zapadnu propagandu, što dokazuje i činjenica da je u upravo redakcija USA Today-a uradila reviziju članaka i utvrdila da nisu tačni te ih uklonila.

Upravo zbog toga, članak ovoga portala ocijenili smo kao manipulaciju činjenicama.

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.

In this article