Rezolucija o borbi protiv veličanja nacizma koju na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) već duže vrijeme predlaže Rusija skoro svake godine izaziva iste polemike i dezinformacije koje šire oni koji otvoreno podržavaju Rusiju.  

Ta rezolucija usvojena je i ove godine uz ponovljeno odbijanje zemalja EU i drugih država Zapada da je podrže.  

Prateći vanjsku politiku EU i Crna Gora je bila među zemljama koje nisu glasale za Rezoluciju koju još od 2013. predlaže Rusija.  

IN4S je to prenio na sljedeći način:  

Crna Gora glasala za nacizam i neonacizam: Uz Zapad i kad propagira antivrijednosti! 

IN4S piše da je 112 zemalja glasalo za, među njima i Srbija, 50 je bilo protiv, 14 uzdržanih. 

Međutim, kao što smo već objasnili na primjeru Bosne i Hercegovine, stvar nije crno-bijela i svi koji su protiv rezolucije koju inicira Rusija nijesu na strani nacista i neonacista. Kako bi se razumio kontekst rezolucije, a samim tim i glasanje u UN, kolege iz Raskrikavanja su pisale još prošle godine. U njihovom istraživanju naslovljenom Ruska rezolucija u UN-u poslužila da se SAD i Ukrajina predstave kao nacističke države, u jednom dijelu, se navodi:  

“Već godinama unazad, SAD glasaju protiv usvajanja ovog dokumenta, a kako je 2014, pisao Glas Amerike, razlozi za ovakav stav uključuju problem sa jezikom „koji bi se mogao tumačiti kao ograničavanje slobode govora i okupljanja.  

Predstavnik SAD-a, Teri Robl, na sjednici UN-a rekao je tada da „vlada Rusije koristi ovu retoriku tokom trenutne krize u Ukrajini, protiv aktuelne ukrajinske vlade.  

Dakle, SAD smatra da se pojmovi poput nacizma i fašizma u ovoj rezoluciji koriste previše „labavo” kako bi ocrnile druge zemlje. Tako je profesorka Međunarodnih odnosa u njujorškoj Novoj školi, Nina Hruščova u tekstu Glasa Amerike rekla da problem nije u rezoluciji, koja je imala široku međunarodnu podršku, već u činjenici da Rusija koristi ove pojmove u svoje političke svrhe.  

Prema njenim riječima, radi se o potrebi da se „brendira” Ukrajina – vlada u Kijevu, neke njene akcije ili neka pripadnost kijevskoj vladi – „kao svojevrsni ogranak nacističke ideologije”, objasnila je Hruščova.” 

AFP prenosi da su “članice EU objasnile 2014. da su uočeni brojni problemi u vezi sa rezolucijom, uključujući to da se “ne bavi svim savremenim oblicima rasizma na sveobuhvatan način” i da njen jezik prijeti da ograniči prava na slobodu izražavanja i okupljanja.” 

Dakle, pomenute zemlje, među kojima je i Crna Gora, nijesu glasale za rezoluciju jer je vide kao dio ruske propagande i sredstvo obračuna Rusije sa Ukrajinom.  

Takođe, predstavnici EU i Sjedinjenih Američkih Država su i ove godine pojasnili zbog čega ne podržavaju ruski predlog.  

“Snažno osuđujemo političku zloupotrebu antinacističkog narativa i jednoglasno odbacujemo netačnu i neadekvatnu upotrebu termina “denacifikacija” kojim se opravdava nehumana, okrutna i nelegalna ratna agresija Rusije nad Ukrajinom. Pod lažnim izgovorom o borbi protiv Nacizma Rusija je donijela strahote rata nazad u Evropu”, kazao je predstavnik EU u UN u objašnjenju glasanja, dodajući da zajednička borba protiv savremenih formi extremizma i totalitarnih ideologija, uključujići i neonacizam, ostaje ključni prioritet EU.  

Delegacija SAD je objasnila da je ta zemlja ponosna što se u Drugom svjetskom ratu borila na strani Saveznika, uz Sovjetski savez, da kategrički osuđuju glorifikaciju nacizma i svih savremenih nasilnih ekstremizama, antisemitiam, islamofobiju, rasizam, ksenofobiju, diskrimnaciju.  

“SAD nastavljaju da se protive manipulaciji sistema UN od strane Ruske Federacije kako bi širila dezinformacije. Ova rezolucija je pokušaj Rusije da ostvari svoje geopolitičke ciljeve”, saopšteno je iz delegacije SAD.  

Dakle, više je nego očigledno da članice EU i druge zemlje koje su glasale protiv rezolucije, a među kojima je Crna Gora, nisu glasale “za nacizam i neonacizam” kako to tvrdi IN4S.  

Objava IN4S-a dobija ocjene –  manipulisanje činjenicama. 

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

In this article