Nova-stara teorija zavjere: Ne postoji plan SZO o ubijanju ljudi vakcinama

1144

Memorandum Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 1972. godine  opet je našao mjesto u objavama antivaksera na društvenim mrežama sa već poznatim objašnjenjem da je ova zdravstvena organizacija navodno u tom dokumentu smislila plan za ubijanje ljudu pomoću vakcina.

U najnovijoj objavi na Fejsbuku podijeljen je skrinšotovana fotografija gdje se konzumentima tog sadržaja predočava  da je u Memorandumu SZO iz 1972. godine objašnjeno kako „pretvoriti vakciine u sredstvo za ubijanje“ kroz  trostruku vakcinaciju koja je „ šema  globalnog genocida“ i prezentuje se šta znači svaka od tri doze vakcine:

Sličan sadržaj o trostrukoj vakcini i navodnoj namjeri SZO o biološkom uništenju vakcinama smo već ranije analizirali, dok su kolege iz Raskrinkavanje.ba utvrdile da se priča o izmišljene tri vakcine pojavila 2009.godine kada je bila pandemija svinjskog gripa koju je prouzrokovao  virus gripa A H1N1.

Memorandum iz 1972. godine je zvanično dostupan kroz dva dijela na sajtu SZO i nosi naziv  “Imunopatologija povezana s virusima: životinjski modeli i implikacije za ljudske bolesti”.

U Memorandumu se, naravno, nigdje ne pominje “šema globalnog genocida kroz tri vakcine”.

Na sajtu SZO su zvanično dostupne informacije o značaju vakcina i da su one bezbjedne.

Ovu objavu je analizirao i AFP kome su iz SZO zvanično kazali da nijesu podržali plan da se ljudi ubijaju vakcinama.

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.

Objava dobija i ocjenu dezinformacija jer u Memorandumu se nigdje ne pominju tri doze vakcine i šta one znače. Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.