Od najave da će u novembru u Crnoj Gori biti organizovan popis stanovništva, društvene mreže su preplavljene dezinformacijama na ovu temu. 

Omiljena je ona o nacionalnom prebrojavanju kroz istoriju, o čemu smo ranije pisali. Sada je na Facebooku aktuelna dezinformacija o tome kad je održan prvi popis u Crnoj Gori, pa se u objavi navodi: 

„Pogledajte kako se falsifikuje istorija i brišu tragovi srpskog naroda u Crnoj Gori. NEKE splačine (vjerovatno plaćeni-naši krvnici);Milutin Tadić,Gojko Nikolić i Osman Grgurović pišu u ISTORIJI ZA 9 razrede osnovnih škola da je prvi popis u Crnoj Gori bio 1921 ….ISPIRAJU NAM DJECI MOZAK.UČITE DJECU KO SU I ŠTA SU!“ 

Uz post su objavljene i fotografije djelova udžbenika iz geografije za deveti razred osnovne škole, koje bi trebalo da potkrijepe tvrdnju da je prvi popis u Crnoj Gori bio 1921. Godine. 

Međutim, fotografija na koju se poziva autor Facebook posta, pokazuje upravo suprotno. Kako jasno i piše u udžbeniku, dio lekcije o društvenim karakteristikama Crne Gore odnosi se na popise stanovništva u 20. vijeku, kako i glasi podnaslov lekcije.  

Dalje, iz prve dvije rečenice je jasno da se radi o popisima sprovedenim samo u 20. vijeku, a ne o prvom popisu: 

„Na teritoriji sadašnje Crne Gore u 20. vijeku sprovedeno je ukupno osam popisa. Prvi je objavljen 1921, drugi 1931, dok treći, predviđen za 1941, nije sproveden zbog izbijanja Drugog svjetskog rata.“ 

Dakle, u udžbeniku nigdje nije navedeno da je prvi popis sproveden 1921. godine, već da je to prvi popis sproveden u 20. vijeku. 

Podsjećamo, dostupni arhivski zapisi ukazuju da je prvi popis u Crnoj Gori sprovođen nakon dobijanja nezavisnosti 1878. godine, koja je predstavljala prekretnicu i za razvoj administracije.  

Tako je Crna Gora 1879. godine sprovela prvi put u svojoj istoriji Popis svega stanovništva po okružjima, varošima i selima. Potom su sprovedeni i popisi stanovništva 1899. i 1909. godine. 

Ovu objavu ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.  

Tu ocjenu dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

In this article