Nacrtom odluke o budžetu Glavnog grada za 2024. predviđeno je da se za sport odvoji oko tri miliona eura. Oko trećina tog iznosa otići će košarkaškom klubu Budućnost Voli. To i nije novost, jer je nakon apela kluba, a zatim i sastanka prvog čovjeka Dragana Bokana sa gradonačelnicom Oliverom Injac, ljetos nagoviješteno da će Budućnost Voli moći da računa na pomenuti iznos. 

Portal Borba se u manipulativnom maniru bavio saradnjom koju klub ima sa Glavnim gradom, iako ona ne datira “od juče”. Borba je objavila tekst sa portala Vijesti, ali uz drugačiji naslov, koji kaže: 

Ni DPS mu nije toliko davao: Injac cašćava Bokana milion evra naših para! 

Vlasnik Voli-ja i njoj srodnih kompanija, Dragan Bokan, došao je na čelo kluba 2011. 

Bokan je, uoči početka sezone, kada se spekulisalo da li će ostati na čelu kluba, o saradnji sa Glavnim gradom rekao: 

“Podršku Glavnog grada Budućnost je imala od 2016. godine i ovom prilikom se na tome zahvaljujem. Budućnost je vlasništvo grada Podgorice,  vlasništvo vjernih i bez dileme najboljih navijača i mi ćemo biti ovdje dok vlasnik ne bude našao bolje rješenje. Naš odnos je profesionalan, a ako svi zajedno možemo da pomognemo klubu da funkcioniše i bude još bolje, siguran sam da je UO, na čelu sa mnom, spreman da nastavimo dalje.” 

Košarkaški klub Budućnost postoji od 1949, kada je u okviru Sportskog društva Budućnost formirana košarkaška sekcija. S obzirom na to da je Glavni grad osnivač i vlasnik košarkaškog, ali i fudbalskog, odbojkaškog, vaterpolo i muškog rukometnog kluba Budućnost, ideja je da se oni svi vrate pod istu kapu kao i prije više od pola vijeka, ali sa tim će se izgleda sačekati. Shodno tome, Glavni grad nikoga ništa ne čašćava, kao što tvrdi Borba, već ulaže u razvoj sporta i bolje rezultate. 

Nije Budućnost jedini klub u vlasništvu grada. Košarkaški klub Sutjeska iz Nikšića, po istom osnovu, iz budžeta za sport 2023. dobio je 250 hiljada eura. 

Poređenje sa konkurentima iz komšiluka – Daleko su Zvezda i Partizan 

Budžet Budućnosti ove godine projektovan je na 5 miliona, a kako pišu Vijesti, Bokanov uslov da ostane na čelu kluba, bio je da Glavni grad i država pokriju polovinu. Dakle, prema tim zahtjevima, ostaje da država Budućnosti uplati još milion i po, a Bokan tvrdi da od države “nijesu vidjeli centa”. 

Ali sve to neuporedivo je sa, recimo, budžetima koje imaju direktni konkurenti Budućnosti – Crvena Zvezda i Partizan, koji takođe nisu u privatnom već u javnom vlasništvu. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ne propušta priliku da spomene koliko država Srbija novca izdvaja za dva svoja najveća kluba, iako nije precizirao – koliko tačno. Prema zvaničnim podacima iz prošle godine, stoji da su Zvezda i Partizan za 10 godina od države dobili 26, odnosno 24.5 miliona eura (+ 9 miliona za Partizan kroz sponzorski ugovor sa NIS-om). 

Brojke su sigurno veće ove godine, s obzirom na pretenzije u Euroligi. Procjenjuje se da je budžet Zvezde ove godine oko 12 miliona, a Partizana rekordan – oko 12-13 miliona eura samo od sponzorstava i sezonskih karata.  

Iako je opravdano iz novinarske perspektive pratiti trošenje svakog centa iz javnog budžeta i kritikovati rad uprave košarkaškog kluba, dodjeljivanje novca koji je u vlasništvu Glavnog grada svakako ne predstavlja čašćavanje Bokana. 

S obzirom na sve navedeno, objava portala Borba dobija ocjenu – manipulacija činjenicama. 

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

Takođe, ovaj članak dobija i ocjenu pristrasno izvještavanje. Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju. 

Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu. 

In this article