Dosta često u redovima fekt-čekera nađe se narativ o “zlom, nastranom i dekadentnom” Zapadu. Iako nije uvijek slučaj, obično se kao antipod takvim “vrijednostima” navode tradicionalne, iskonske koje, valjda, njeguje, Rusija. Kao da dezinformacija na tu temu nije dovoljno, neki korisnici društvenih mreža kaskaju, pa objavljuju stare priče, koje ispostaviće se – nijesu tačne.  

Jedna od njih tiče se fotografije koja je i prethodnih godina obišla Fejsbuk, a na kojoj se vide dva spomenika sa ženskim figurama. Autor ove objave uz priloženi dvoplan dodaje:  

Spomenik majci u Rusiji i Holandiji.  
Ima razlike… 

Na fotografiji lijevo je spomenik, koji odaje omaž majci i majčinstvu u ruskom Tjumenju. Na desnoj fotografiji je skulptura holandske umjetnice Femi Oten, koja ne predstavlja majku. Umjetnička kritika o ovom djelu kaže:  

“U ovoj totemskoj i rodno stapanoj skulpturi objedinjene su različite vizuelne kulture. U svoj svojoj mirnoći i ranjivosti, djelo je izjava o slobodi misli. Rad Femi Oten ima mnogo referenci na umjetnost iz antičke Grčke, Egipta, srednjeg vijeka i renesanse. Njen magični univerzum naseljavaju misteriozna, hibridna bića sa elementima čovjeka, boga i životinje. Iako njen rad često ima autobiografski osjećaj, njene skulpture su prožete klasičnom i univerzalnom vrijednošću.” 

O ovom slučaju Raskrinkavanje je pisalo prošle godine, a istim slučajem i dokazivanjem da se, u slučaju skultpure u Holandiji, ne radi o asocijaciji na majku, pisale su i kolege iz Raskrinkavanja.ba, kao i drugi fekt-čekeri.  

Kako tada, tako i sada – ova objava dobija ocjenu – dezinformacija. S obzirom da se isti narativ plasira po ko zna koji put, objava dobija i ocjenu reciklaža. 

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija. 

Ocjenu “recikLAŽA” dobija medijski sadržaj koji iznova koristi već objavljene informacije bez jasne naznake vremenskog perioda na koji se sadržaj odnosi. Tekst se reciklira u određenom trenutku kako bi se manipulisalo zaključcicima konzumenta medijskog sadržaja. 

In this article