Černobilj: Šta Rusi nisu našli nakon zauzimanja nuklearke

3609
cernobilj-teorija-zavjere

Već prvog dana invazije na Ukrajinu ruska vojska zauzela je poznatu nuklearnu elektranu Černobilj. Upravo ovaj događaj poslužio je pojedinim korisnicima društvenih mreža da kreiraju i šire lažne vijesti o “ponovo pokrenutoj radijaciji”, a zatim i o zločinima koji su navodno počinjeni upravo u mjestu gdje je prije 36 godina došlo do najgore nuklearne katastrofe u istoriji čovječanstva.

Jedna od njih objavljena je na Facebook-u, a autor se poziva na izvor “ruska vojska”.

“Ruska vojska u Černobilu, nevjerojatno, što su našli tamo u dubini, 4 kata ispod zemlje… Izvorni zvuk ruskog zapovjednika…od onoga što smo vidjeli, ledi se krv u žilama…osakaćena djeca, iznutricana, djeca u lancima, sva još živa djeca koju smo oslobodili”, navodi se između ostalog u objavi.

I kao što smo navikli prilikom navođenja ovakvih i sličnih izvora (poput “dobro obaviješteni izvori” ili “izvori iz diplomatskih krugova”…)  riječ je o nekredibilnim izvorima, informacijama koje se ne mogu provjeriti, niti su podložne daljem istraživanju.

Ne postoje nikakvi dokazi koji bi potvrdili navode o tome da je u Černobilju pronađena “osakaćena djeca”, “djeca u lancima” i slično, o tome nije izvijestio nijedan domaći, regionalni ili svjetski medij, niti je moguće pronaći takve informacije putem bilo kojeg drugog izvora informisanja, saopštenja zvaničnika ili institucija. Dodatno, ne postoji nikakav foto ili video materijal koji bi potvrdio te navode.

Iako više nije funkcionalna elektrana, Černobilj nikad do kraja nije bio napušten, a i dalje zahtijeva stalno održavanje. Ovih dana na licu mjesta još uvijek radi oko 2.400 ljudi, među kojima su naučnici, tehničari, kuvari, bolničari i drugo pomoćno osoblje, kao i članovi nacionalne garde.

I izvještaji relevantnih inspekcijskih institucija govore da je Černobilj pod konstantnom lupom, kao i da je situacija redovna.

Na sajtu Državnog nuklearnog regulatornog inspektorata Ukrajine 10. marta objavljeno je da „nema kršenja granica i uslova bezbjednog rada nuklearnih elektrana”, kao i da „radioaktivna situacija zadovoljava utvrđene norme”, te da „sistemi fizičke zaštite nuklearnih elektrana rade u normalnom režimu”.

U objavi koja je predmet ove analize se dodaje i sljedeće:

“40 zločinaca Duboke države strijeljanih od strane zakon.

Još pripadnika Duboke države u bijegu, zapovjednik, sve ćemo ih uhvatiti!

Kad se ovdje sve završi, vjerojatno ćemo morati napasti okupiranu Njemačku kako bismo eliminirali sve zločince Duboke države. Njemački narod će biti oslobođen!

Izvor: Ruska vojska”.

Riječ je o prilično konfuznom sadržaju, sa nejasno formulisanim rečenicama, gdje se ne može jasno zaključiti zašto autor pominje “duboku državu”, kao i napad na “okupiranu Njemačku”.

Termin duboka država (na engleskom deep state) je posebno rasprostranjen među pobornicima različitih teorija zavjere u kojima se zagovara ideja da “duboka država” upravlja vladom SAD. O tome su pisale naše kolege sa portala Raskrinkavanje.ba.

Taj termin se, naročito nakon što ga je popularizovao bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Tramp, proširio i globalno, te se u proteklom periodu može često sresti i na našem govornom području u raznim teorijama zavjere, najčešće bez objašnjenja šta taj termin predstavlja i na koga se odnosi.

Ovaj sadržaj ocijenili smo kao lažnu vijest i teoriju zavjere.

Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.

In this article