Anti-EU narativ konstantno je prisutan kako u pojedinim medijima, tako i na društvenim mrežama. Najčešće se “hrani” i potpiruje raznim manipulisanjem informacijama, zvaničnim dokumentima, odlukama vlasti… 

Ovog puta u te svrhe je poslužilo iniciranje izmjene njemačkog zakonodavstva u dijelu koji se odnosi na posjedovanje i distribucija dječje pornografije, što je protumačeno na način da je Njemačka dekriminalizovala pedofiliju. 

“U Njemačkoj posjedovanje i distribucija dječje pornografije više nije krivično djelo”. 

Ova vijest odjeknula je na društvenim mrežama i za svega par dana je postigla veliku vidljivost. (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25) uz komentare poput: 

“Bolest pedofilije se širi Evropom i svetom!” 

Informaciju je inicijalno objavio portal Nulta tačka, čije objave su često predmet naših analiza. 

Riječ je o netačnim tvrdnjama. 

Naime, prema aktuelnom njemačkom zakonu, državno tužilaštvo je dužno da ispita sve pojedince u čijem se posjedu nađe dječji pornografski sadržaj i da ih optuži, čak i ako organi bezbjednosti pretpostave da su postupili u najboljoj namjeri.   

Nedavno je Njemačka vlada inicirala izmjena postojećeg zakonodavstva u dijelu koji se odnosi na drugačiji pristup za pojedince poput roditelja, nastavnika i drugih koji su u došli u posjed dječijeg pornografskog sadržaja, a kojima nije bila namjera njegovo dijeljenje ili iskorišćavanje za lične intencije

Izmjene su predložene jer je sadašnji zakon doveo do krivičnog gonjenja lica koja prikupljaju dokaze za policiju ili nesvjesno dobijaju takav sadržaj, a novi tekst ima za cilj da spriječi takve slučajeve. 

To se naravno ne odnosi generalno da posjedovanje i distribuciju dječje pornografije, niti će to djelo biti prekvalifikovano kao prekršaj, kako se tvrdi u objavama na društvenim mrežama. 

To je potvrđeno i sa najviših instanci. 

Njemački ministar pravde, Marko Bušman je, u saopštenju za javnost, naglasio da je “distribucija dječjeg pornografskog sadržaja ozbiljan zločin koji može biti kažnjen sa do deset godina zatvora”.  

“Tako treba da bude i ništa se neće promijeniti”, istakao je Bušman u tom saopštenju. 

Aktuelni zakon, usvojen 2021. godine, predviđa minimalnu kaznu za “preuzimanje ili sticanje u posjed dječjeg pornografskog sadržaja koji reprodukuje stvarni ili realističan čin, ili [posjedovanje] takvog sadržaja” između jedne i deset godina zatvora. Ova sankcija je definisana članom 184b njemačkog Krivičnog zakonika o širenju, nabavci i posjedovanju dečjeg pornografskog sadržaja

Savezna vlada dostavila je početkom februara nacrt zakona na mišljenje Saveznom vjieću, Bundesratu kojim su predložene izmjene trenutnog zakona. 

Te izmjene imaju za cilj da izbjegnu krivične postupke protiv pojedinaca koji “nisu djelovali zbog sopstvenog seksualnog interesovanja za dječje pornografske sadržaje, već (…) [ da bi] spriječi ili razjasnili bilo kakvu dalju distribuciju ili javni pristup sadržaju dječje pornografije”. 

Njemački mediji su ranije pisali o procesuiranim slučajevima, iako je bilo evidentno da nisu preuzeli dječiji pornografski sadržaj zbog ličnih intencija, poput primjera nastavnice koja je htjela da izvijesti roditelje i upozori ih na sličan materijal koji se dijeli.  

Rok koji Bundesrat ima za upućivanje mišljenja na dostavljeni nacrt zakona je šest sedmica i to je početak zakonodavnog procesa. Zatim vlada ima mogućnost da odgovori i predstavi nacrt zakona Narodnom parlamentu, odnosno Bundestagu gdje se dalje odlučuje o budućnosti tog zakonskog rješenja. 

Osim što izmjene zakona koji definiše sankcije za posjedovanje i distribucija dječje pornografije još uvijek nisu usvojene, netačna je tvrdnja i da Njemačka to djelo klasifikuje kao prekršaj, a ne kao krivično djelo. 

Objavu ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama i teoriju zavjere. 

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza. 

In this article