Noć vještica ili Sveti Luka? Svejedno, nije satanizam

1562

Približavanjem 31. oktobra obavezno se na Fejsbuku vodi polemika Noć vještica ili Sveti Luka? 

I dok je Noć vještica sve popularnija, naročito među djecom koja se tada maskiraju i dobijaju slatkiše, nemali je broj onih koji idu u ekstrem i optužuju sve koji uživaju u ovom popularnom događaju da su satanisti.

„Ako ste djecu puštali da učestvuju u satanističkom ritualu Halloween, vi ste ih na rituala način predali demonima u ruke da rade sa njima šta hoće. Ako ste to uradili kajte se, vodite djecu na liturgiju tražite svešteniku da im čita molitvu protiv zlih duhova i nikad više nemojte da ponovite ovaj grijeh”, navodi se u jednoj od objava.

Autor objave u nastavku objašnjava da „đavoli obuzimaju djecu“ i ide do toga da djeca zbog maskiranja i skupljanja slatkiša mogu završiti na drogama:

„Nemojte se posle čuditi zašto mi je dijete depresivno, zašto ima suicidne pomisli, zašto se drogira… Kad dijete od malena predate đavolima oni se neće zaustaviti dok ga potpuno ne unište“.

U drugoj Fejbuk objavi, praznik je takođe okarakterisan kao satanistički:

Zabranite ovaj satanistički praznik, zabranite deci, školama, ne kupujte gluposti, nemojte učestvovati.”

Istorija ovog praznika doseže vjekovima unazad i zapravo se vezuje za običaje Kelta i nema nikakve veze sa satanizmom.

Naime, drevni Kelti su proslavljali Novu godinu 1. novembra, a noć prije su obilježavali Samhaina, koji je u danas prepoznat kao Noć vještica. Njihovo vjerovanje je bilo da u toku te večeri preminuli napuštaju svoje grobove i posjećuju svoje nekadašnje domove. Osim preminulih, Kelti su smatrali da Zemljom tada lutaju i različita natprirodna bića.

A kako bi izbjegli susret sa zlim dusima i otjerali ih, pripadnici drevnog naroda su pravili strašne maske, najčešće od životinjskih glava i kože, dodatno šarajući svoja lica. Oko velike lomače, okupljeni su prinosili žrtve paganskim božanstvima.

I dolaskom Rimljana na keltske prostore, nastavilo se slavljem paganskih praznika. Tako je u 7. vijeku papa Bonifacije IV proglasio je 1. novembar za dan Svih svetih, odnosno na engleskom All Hallows Eve ili Halloween, pa je tradicija “noći kada ustaju mrtvi” zadržana, uz određene izmjene.

Rimljani su obilježavali noć kada bog tame ubija boga svjetla, odvodećo boginju prirode u podzemlje gdje će preko zime brinuti o dušama mrtvih. A slavlje je i dalje podrazumijevalo okupljanje oko lomače, kostime i igru, ali pod drugim imenom.

Ovaj ritual se proširio i u drugim djelovima svijeta. Prvenstveno na teritoriju Amerike, sa dolaskom evropskih migranata, a kasnije, sa migracijom irskog stanovništa, postao je naročito popularan u 19. vijeku. Ukorijenjenu praksu usvojila je i crkva, pa je posljednji dan oktobra postao početak trodnevnog praznika posvećenog sjećanju na mrtve, odnosno praznik Svih svetih, a noć paganskih bogova postala je Noć svih svetih.

Crkva je uvela običaj da vjerski horovi obilaze kuće i, u zamjenu za hranu, pjevaju domaćinima i mole duhove za sve preminule članove iz tog doma. Vremenom se taj običaj promijenio, pa sada možete očekivati da vam na taj datum dođu maskirana djeca i traže slatkiše.

Neke teorije o Noći vještica vjerovatno nikada neće iščeznuti, poput tvrdnje da proslava ovog događaja predstavlja satanistički ritual. Međutim, ne postoji opravdan argument koji dokazuje da je globalno zastupljen praznik zapravo okultizam.

Sem ukoliko se izrezbarene bundeve koje prikazuju strašna lica ne smatraju dokazom. Bundeva predstavlja jedan od najupečatljivijih simbola praznika, a običaj rezbarenja ovog povrća uoči Noći vještica je zasnovan na staroj irskoj legendi. Prema toj priči, Džek O’Lantern je sklopio dogovor sa đavolom u zamjenu za svoju dušu. Kada je umro, Džeka je pratilo prokletstvo da zauvijek luta zemljom tražeći svoju dušu. On je u džepu imao repu koju je izrezbario i u nju stavio komad užarenog uglja koji mu je đavo dao, lutajućo kroz mrak sa repom koja svijetli.

U Irskoj i Škotskoj, odakle izvorno potiče ova legenda, ljudi praktikuju rezbarenje krompira ili paradajza, u drugim zemljama repe, a sa prelaskom okeana I usvajanjem praznika, u Americi se rasprostanila praksa ukrašavanja bundeva.

Kroz istoriju nije evidentiran dokaz da se tokom obilježavanja Noći vještica žrtvuju ljudi. Elemente za nastanak ove teorije, dezinformatori su vjerovatno pronašli u prethodno pomenutim običajima okupljanja oko vatre i prinošenju žrtvi u vidu životinja  hrane, a kako bi rasplamsali vatru. Na taj način su uspijevali da otjeraju natprirodna bića koja su obitavala oko njih.

Zbog navedenih arumenata, objave na društvenim mrežama u kojima se tvrdi da je Noć vještica satanistički čin ocjenjujemo kao teoriju zavjere.

Ovu ocjenu dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.