Najmanje dva puta do sada pisali smo o dezinformacijama u kojima se potencira da će ukrajinske komšije, među kojima i Poljska, pokušati da oduzmu njene zapadne teritorije. Ovog puta, narativ je isti.

U tekstu koji su prenijeli mediji iz regiona, stoji naslov:

POLJSKA DIŽE RUKE OD UKRAJINE: Otimaju im deo teritorije

U tekstu, originalno objavljenom za RIA Novosti, direktor ruske vanjske obavještajne službe SVR, Sergej Nariškin kaže:

“Poljska ubrzava pripreme za aneksiju teritorije u zapadnoj Ukrajini, izjavio je danas direktor Ruske spoljne obaveštajne službe (SVR) Sergej Nariškin u intervjuu ruskoj državnoj novinskoj agenciji RIA Novosti.

Nariškin je rekao da je poljski predsednik Andžej Duda naredio hitnu pripremu zvaničnog objašnjenja zahteva Poljske za zapadnu Ukrajinu. Prema njegovim rečima, masakr na Volinju 1943. godine postao je osnov za takav zahtev. Istovremeno, pišu RIA Novosti, Varšava želi da održi referendume o ovim teritorijama kako bi „obezbedila legitimitet planiranih akvizicija“.

Nariškin je i ranije govorio da Poljska planira da preuzme kontrolu nad zapadnim dijelovima Ukrajine, te da joj pomažu SAD i NATO. Ubrzo je dobio odgovor iz poljske vlade:

“Laži o navodnim planovima Poljske da napadne zapadnu Ukrajinu ponavljaju se već nekoliko godina… Cilj ruske propagande je da podstakne nepovjerenje između Ukrajine i Poljske i da naruši poljsko-ukrajinsku saradnju.”

Kao što smo već pisali, Poljska stoji uz Ukrajinu i šalje joj pomoć. Iz kabineta premijera Mateuša Moravijeckog, koji je posjetio Kijev uoči početka ruske agresije, tada je saopšteno:

Cijela Evropa i cijeli zapadni svijet moraju da se ujedine za suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet Ukrajine

Kao i prethodnih puta, narativ da Poljska, ili bilo ko drugi osim Rusije, pretenduje na ukrajinske teritorije dobija ocjenu – teorija zavjere.

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.

In this article