Uputstva SZO o seksualnom obrazovanju meta dezinformatora 

612

Ljudska seksualnost  je tema koja uvijek izaziva pažnju javnosti, a jedno od pitanja o kome i dalje nema konsenzusa je kada početi sa seksualnim obrazovanjem djece. Cilj edukacije je spriječiti prerano i nezaštićeno stupanje u seksualne odnose, brojne neželjene posljedice neznanja i predrasude, različite forme seksualnog iskorišćavanja… 

Međutim, ove činjenice zanemaruju oni koji na društvenim mrežama dijele dezinformacije  i teorije zavjere o prijedlozima stručnjaka u vezi ovog važnog pitanja.

 
“Djeca na meti SZO “Standardi za seksualno obrazovanje u Evropi”,  naslov je članka koji je u vidu printscreen fotografija objavljen na Fejsbuku uz komentar: 
 
“Dokle god roditelji pristaju da se deci ispiraju mozgovi kroz sistemske institucije (vrtići ,škole….zone eksperimenata) ….i od njih prave izvitoperene ličnosti….taj proces će se samo produbljivati sve više…i više….”.

Riječ je o članku koje je izvorno objavljen u austrijskim medijima, a čiji je autor Malkolm Roberts koji je ispod teksta potpisan kao nacionalni senator za Kvislend. 
 
U tekstu se navodi da je svrha dokumenta SZO da „nadjača različite nastavne prakse svake suverene nacije unutar Evrope i šire međunarodne zajednice u pogledu seksualnog obrazovanja“ i da sličnu praksu pokušavaju da nametnu Ujedinjene nacije za svoje članice uključujući i Australiju. 

Autor proizvoljno izvodi i zaključke u vezi  dijela dokumenta SZO koji se odnosi na „matrice seksulanog obrazovanja“ nazivajući ovaj dio „implementacijom hororor emisije“ koja uključujuće i pitanje „zašto bi seksulano obrazovanje trebalo početi prije četvrte godine života“. Uz to iznosi i informacije kako će djeca do četvrte godine života da uče o „trudnoći, porođaju, uživanju u masturbaciji, rodnom identitetu, različitim vrstama ljubavi“… 

Navedene tvrdnje nijesu tačne i nemaju nikakvo činjenično utemeljenje u dokumentu  “Standardi za seksualno obrazovanje u Evropi“  koji je još 2010. godine objavljen u saradnji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) sa njemačkim Saveznim centrom za zdravstveno obrazovanje (BzGA). 

Prije svega, ovaj dokument namijenjen je donosiocima odluka, obrazovnim i zdravstvenim institucijama i stručnjacima angažovanim na ovom polju, a ne djeci. 

U Vodiču za implementaciju ovih Standarda date su smjernice donosiocima odluka i radnim grupama koje se bave obrazovnim programima o tome kako se mogu kreirati novi ili unaprijediti postojeći programi seksualnog obrazovanja na nacionalnom nivou.  

U oba dokumenta se naglašava da programi koji se budu razvijali na nacionalnom nivou moraju uvažavati lokalne kulturne norme i ne sadrže gotove, direktno primjenjive obrazovne programe. 

SZO u dokumentu pojašnjava da su suočeni sa mnogim izazovima u pogledu seksualnog zdravlja pri čemu su porast zaraze HIV-om i drugim seksualno prenosivim infekcijama, neželjene adolescentske trudnoće i seksualno nasilje samo neki od njih. 

„Djeca i mladi ključna su populacija za opšte poboljšanje seksualnog zdravlja. Oni seksualnost  trebaju poznavati i sa aspekta rizika i sa aspekta obogaćenja da bi prema njoj razvili pozitivan i odgovoran stav. Na taj način će se oni ponašati odgovorno prema sebi i prema drugima u društvu u kome žive“, pojašnjeno je u predgovoru dokumenta. 

Kada su u pitanju “matrice seksualnog odgoja” SZO jasno ukazuje da su ove matrice koje su podijeljene  prema uzrastu djece namijenjene edukatorima (nastavnicima, vaspitačima…) kako bi znali koje teme se uvode za koji uzrast djece, a jedna od tih tema je masturbacija u ranom uzrastu. 
 
Odgovarajući na kritike da Standardi promovišu „masturbaciju“ kod djece na uzrastu do četiri godine, njihovi autori naglašavaju da seksualnost djeteta ne treba miješati sa seksualnošću odraslih, od koje se razlikuje u pogledu načina na koji se izražava, sadržaja i cilja koji ostvaruje.

„Dijete se tumači kao seksualno biće od samog početka premda se seksualnost djeteta u mnogome razlikuje od seksualnosti odraslih ljudi, na primjer u izražavanju, sadržaju i ciljevima. Svaka životna dob i razvojna faza imaju posebna pitanja i načine ponašanja (na primjer, otkrivanje jedan drugoga i istraživanje među vršnjacima, igranje ‘doktora i medicinske sestre’, uživanje u pokazivanju dijelova tijela i promatranju drugih, sramežljivost pred drugima…) na koje treba pedagoški reagovati”, pojašnjava SZO.

Sličnim tvrdnjama ranije se bavio i FakeNews tragač. 

Ovaj sadržaj dobija ocjenu manipulisanje činjenicama. 

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

In this article